Veći broj mojih prijatelja ogorčen je na izjave koje ovih dana daje Tadić. Od one da "će preispitati prisustvo međunarodnih snaga na Kosovu" pa do one da mu "Redžepi najavljuje rat"..Neki kažu i to da se predsednik ponaša kao da je 1998. godina. No oni greše, pogotovo greše ako misle da će to biti neki oružani sukob i da će ga izazvati država Srbija. Država Srbija u svemu ovome, samo nema izlazne strategije glede kosovske nezavisnosti i evo sad pokušava da dobije na vremenu i da je pravi ili dočeka da bude prisiljena da je ko drugi napravi..Koliko će to koštati Srbe na Kosovu,
-Ej, pročitao sam ono što si pisala o Palanci. Zanimljiv ugao. Ja je nikad tako nisam video. 'Ajd napiši blog o meni. Mislim ne blog, da ga objaviš, nego onako. Baš me zanima kako me vidiš.
E pa, evo ti:
Odgovor na ovo pitanje pokušali su na pronađu učesnici Okruglog stola održanog 6. aprila 2013. u Sarajevu o temi: Stanje međuetničkog poverenja pre 1991. i danas.
Život je težak, ako mi je za utehu ni sam nisam lak, za kosu se čupam, za kosu se ne drži Kosač nego Fejsbuk grupa, koja vređa, lupa, kinji, klinji izrastu krila od muke i on skoči, pogodi me direkt među oči, pravo u centar, Topčidersku zvezdu, pogodi me u Slaviju, raskopa me i ogoli do kamena, dobijem podstanare na oba ramena, jedan šapuće ruši kuće, drugi sikće plamena plamena, nije dovoljno vruće
S tobom se ne može lepo i normalno razgovarati...planeš za svaku sitnicu...A ovo kao nije normalno...možda nije lepo ali je sasvim normalno...i nije sitnica u pitanju...Nije ni lepo ni normalno, i čemu dranje, pogledaj se, sav si crven u licu...dobićeš infarkt...I hoću verovatno...ne derem se, samo sam povisio ton...afekat je bre u pitanju...ne mogu više da ponavljam jedno te isto...meni je i više nego dovoljno što se svakodnevno žderem, što noćima ne mogu da zaspem...Dobro, ali to možeš mirno...smireno da kažeš...žena je sigurno povređena...toliko si bio hladan razgovarajući s njom, osećalo se da želiš što pre da završiš razgovor...pa i ona je u istoj situaciji kao ti, kao mi, bori se jadna...uostalom idi...tamo gde si krenuo, rashladi glavu...
Moj saputnik ISAIJA, koga vam spomenuh pre nekoliko nedelja, nekako je uspeo da se otme i sada vas, dragi moji, ceka u zasedi, izmedju dve korice mog novog romana. Uzivajte, ali se ponekad i osvrnite. Svuda taj stigne...
(...) - Ах, да, родбина! - узвикно је говорник на сахранама Исаија Ускоковић, ударивши десном
Nikada se nisam napio čak ni u studentskim danima kada smo vikendom nas petorica kupovali gomilu piva i vina i izbacivali ga iz nas iza ponoći trkajući se u cipelama na 100m Jablaničkom ulicom. Probuđene komšije bi nas počastile ne baš lepim rečima sa prozora. Neki od nas bi grlili lavabo pre i posle trke.
Развојем „Твитера“, уз кратке поруке, објаве, слогане, афоризме... почеле су да се појављују „твит“ приче, „флеш“ приче, кратке-кратке приче...
Међутим, историја најкраће приче много је дужа. Најпознатији је Аугусто Монтеросо (1921 - 2003) рођен у Хондурасу, прешао у држављанство Гватемале, добитник највећих књижевних награда Јужне Америке. Његова најпознатија кратка прича је „Диносаурус“: