Na tribini povodom predstojećih izbora za gradonačelnika Beograda, neočekivani kandidat, general major profesor doktor Zoran Stanković okupljenim Pančevcima iznosio je strategiju pripajanja Pančeva Beogradu na šta su reakcije prisutnih bile šizofreno podeljene. Pojavila se pretnja da će doći do sukoba pobornika i protivnika ove ideje a govornik je da bi smirio situaciju napravio nešto dužu pauzu u izlaganju i kada su svi, opomenuti tišinom sa govornice, zaćutali i okrenuli se prema njemu, kandidat je promenio glas i na tečnom engleskom sa srednjezapadnim akcentom rekao:
I reče On … ovo sve zaista više nema smisla, eto, kad sam onomad u besposlici i da prekratim dosadu napravio ovu loptastu scenografiju sve je izgledalo ok. Ali ubrzo posle čupanja rebra onoj muškoj budali i stasavanja još jednog pola bez kojeg, verovao sam, nema opstanka, odmah je počela zajebancija, prvo ona kokoška Eva flertuje sa zmijom, pa glupi Adam grize poturenu jabuku, ništa ne misli šta će da bude posle jer samo mu je ona stvar bila na pameti te sam morao da ih isprašim iz Edena, posle kad su stvarno unišli u moj dekor tamo dole nastala je neprekidna teatarska predstava, od onda do danas, netalentovani režiseri bez ideje, tekstopisci do mojega, glumci skupljeni sa konca i konopca, ništa od Adama nisu naučili, kao i on samo na ono misle, u međuvremenu Noe izabere na Arku sve pogrešne živuljke, žirafe na primer.
Od mojih mnogih passtime ljubavi i mrznji, mozda najizrazenija je neobjasnjiva zelja da se svake godine, uporno i iznova, penjem na visoke nadmorske visine sa kojih se posle zabrinjavajucom brzinom sjuravam nadole, i to na samo dve drvene, u moderno vreme i sarene daske, uz blagu pomoc dva metalna stapa. Naravno, treba se dobro i pravilno obuci i opremiti, treba revnosno odraditi domace zadatke, ali kada se jednom cak i polukompetentno iskristijanise od vrha do dna zicare, genetska mutacija je zavrsena i do kraja zivota ce se jednom (a katkad i dvaput) godisnje trositi perverzne kolicine para da bi se ponavljalo ovo iskustvo.
Zvuk je nalikovao buci teretnog aviona koji je uzleteo i gubio se sa radara. Istina je bila da u ovoj zabiti nikada neće ni biti izgrađen aerodrom. Takođe, neki od meštana će skončati a nikada neće ni čuti ni videti metalnu pticu.
Put je krivudao kroz klisuru a noć je već izvirila iz njenih kamenih zidova. Nebo se još držalo na visini, odbijajući da zamrači svoje sivo plavetnilo, ali od tame još niko nije pobegao, dovoljno daleko.
‘Bejbi, sedim na zadnjem sedištu Mercedes kabrioleta,' poslala sam poruku klinki. ‘Mnogo duva,' dodala sam
Već mesecima honorarnim saradnicima se smanjuju iznosi honorara. Takodje, sve su veća kašnjenja u isplati honorara, što poprima razmere mobinga.
Pre
Juce na nekom predavanju sretnem Stephena Shaleta. Neki ovde ce se setiti (nadam se u tastini) moje price Hotspur. To je taj. Nisam ga videla od kada je definitivno otisao u penziju. Imao je medju-fazu kad je par dana nedeljno, posto su ga isutirali iz kancelarije da bi se novi Veliki Tata uselio, sedeo sa nama u kancelariji Research Fellows. Uvek je dolazio sa novom pricom. Neki put nam je citao pesme koje je napisao, a jednom prilikom, kad smo bili nasamo, procitao mi je ljubavno pismo koje je napisao
dan treći
Spavala sam samo 5 sati. Probudila sam se čim je svanulo. Još u toku prepodneva osetila sam snažan nalet energije izazvan pojačanim lučenjem adrenalina. Mogla sam, čini mi se, da zaplešem i da ne stajem do zore. Međutim, uzbuđenje me je brzo napustilo. Do večeri sam primetila da mi se prsti na rukama i nogama ubrzano hlade i da ne mogu tako lako da ih ugrejem ni pored ćebeta i grejalice (istina je da je kasna jesen). Periferna cirkulacija je smanjena na minimum. Organizam je već shvatio da nešto nije u redu i povukao je krv iz manje bitnih delova ka vitalnim organima. Izgubila sam 0.7kg. Um se potpuno smirio. Nisam brinula velike brige. Kao da sam tek trećeg dana i psihički ušla u celu ovu priču.