Evropska Komisija je juče izdala četvrti poziv za istraživačke i razvojne ideje unutar FP7 (Framework Programme 7), a u ICT grupi (Information and Communication Technologies). Rok za ponude je 1 April 2009 (milsim da im ovo nije prvi put da biraju prvi april kao važan dan :)
Za one koji nisu upoznati sa FP7 radi se o ogromnom novcu koji EC izdvaja za Istraživanje i Razvoj. FP7 traje 5 godina, sad smo u drugoj ili trećoj godine, ne sećam se ni sam, i radi se o preko 53 milijarde Evra. Srbija je ravnopravan pratner od nedavno.
Tako, ICT Call 4 je počeo, odvojeno je 801 miliona Evra. Jedno od osnovnih pravila je da u ponudi moraju da učestvuju najmanje 3 partnera iz 3 EC države (treba proveriti da li je svaki ravnopravni partner i „država". Ako to nije slučaj, nego se računaju samo EC zemlje, odna bi srpske institucije i firme morale da budu u konzorcijumima od najmanje 4 partnera (3 EC plus Srbija). Ovo obično nije problem pošto u prosečnoj ponudi učestvuje više od 4 partnera).
Ovde je objavljen poziv i za one koji po prvi put razmišljaju da učestvuju nekoliko dana čitanja dokumenata sa FP7-Cordis sajta je osnovni i prvi korak.
FP7 Home Page je ovde.
Iako blog nije o knjizi Fareed Zakaria „The Post American World“ pošto je nisam ni pročitao, ni o adaptiranom materijalu za članak u Newsweek-u, koji jesam pročitao, interesantna mi je paralela gde svet ubrzano ide u geo-političko-ekonomsku budućnost kroz uspon ostatka sveta i gde ICT (Information and Communication Technologies) ubrzano ide u budućnost kroz pojave na rubu mreže.
Lakše mi je definisati šta za mene nije rub mreže – komunikaciona infrastruktura i established, veliki web entiteti što nude usluge – provajderi, search engines, social networking etc.
A pošto je i sve ostalo umreženo, pa makar do daljnjeg čučalo i iza firewall-a, to mi je rub. I mi pojedinci smo rub, iako na „trivijalan“, tj klasičan, stari način.
Kada je dalekih pedesetih godina prošlog veka, komisija za odbranu doktorskog rada predočila kandidatu, u to vreme uveliko uglednom i poznatom pedagogu, da je u svojoj disertaciji doslovce preuzeo delove iz radova A.S. Makarenka, on se branio kako ima izuzetnu memoriju, te da već godinama predaje Makarenkovu pedagogiku vaspitanja u kolektivnom duhu, pa više ni sam ne zna šta je govorio i pisao otac sovjetske nove pedagogike, a šta on sam. Kažu, da mu je na to predsednik komisije odgovorio: «Čudno je, kolega, da ste i pored tako izuzetne memorije zaboravili da u fusnotama navedete izvore». To je u novoj državi bio prvi slučaj da zbog fusnota jedna doktorska disertacija nije odbranjena.
Ovih dana Bečki univerzitet je potvrdio tačnost tri nezavisne ekspertize koje pokazuju da je doktorska disertacija komesara EU za regionalni razvoj dr Johanesa Hana – plagijat.
-Jednom sam imao san
-Ja sam jednom imao kamen u bubregu, sve prođe
Pre nekog vremena idealna za podsmevanje bila ideja izvesnog preduzetnika/privrednika da se u Srbiji osnuje agencija za svemirska istraživanja. Zanimljiva ideja koja bi zahtevala da se o njoj razmisli, ozbiljno. U zemlji u kojoj je sve slika, što za unutrašnju, što za spoljnu upotrebu, slika raketodroma je sjajna prilika. Mogu već da zamislim dočekivanje stranih delegacija ispred sjajne i moderne zgrade «Instituta za svemirska istraživanja» ili trening fudbalera na pisti. Samo za slikanje, podrazumeva se. Ideja je hvale vredna i treba je podržati. Takav poduhvat, zgrada se podrazumeva, relativno je lako ostvariva, a ni pista nije neki problem.
Prošla je gnezdilišna sezona, veliki broj mladih se ispilio (usled teških kiša, manji broj nego obično) i kada pođete u prirodu, ptice su sada posvuda oko vas? Ili nisu? U stvari jesu – iako ih ne vidite. Kraj gnežđenja označio je i kraj označavanja teritorije pesmom ili letovima i ptice su postale teško uočljive. Da tu ne bude kraj, iako je za vas leto, pticama je već otpočela jesen. I seoba na jug. Pogledajte oko sebe i zapitajte se: koliko je već prošlo otkako ste videli poslednju crnu čiopu?
Koliko god da je pojava kinematografije, zajedno sa naizmeničnom strujom ili motorima sa unutrašnjim sagorevanjem, već u 19. veku nagovestila dolazak novog doba, prvi filmovi su bili eonima daleko od nečega što danas pod njima podrazumevamo. Naime, u nekakvim začecima oni su u principu bili dokumentarni - mogli ste da gledate vozove kako promiču pored zgranutih posmatrača, ili da se radujete zajedno sa radnicima na izlazima fabrika. Sve dok se neko nije dosetio kako bi filmovi možda bili mnogo interesantniji ukoliko ne bi bili posvećeni realnim, već pre nekakvim fiktivnim likovima - čime je, po mnogima, upravo i započeo 20. vek.
... u doba Covida
Igrom slučaja ja nešto pažljivije pratim samo Covid19 u UK sada. Za vreme prvog talasa sam čitao skoro sve na šta sam nailazio.
U UK nema drugog talasa - npr u Londonu ga baš nema, dok u ostacima zemlje imamo "tail-ends". Virus je, po svemu sudeći, ulgavnom jedno-sezonski.
The world's legion paranoid masses announced the end of the world for May 21. I am not sure anymore why the world had to come to an end seven months ago, but it seems this month we will get another shot at putting our cosmic lives in order and getting ready for the New End of the World on December 21.