(kako je Cane Partibrejker pljunuo na Poezin Party)
Čuveni kritičar, teoretičar i nadasve pesnik Cane, poznatiji po prezimenu Partibrejkers, svratio je na prošli Poetski clubbing.
Inače, Poetski clubbing je novo gradsko dešavanje.
Odigrao se tek dva puta; treći je zakazan za 25. april.
Clubbing organizuje grupica ljudi, okupljena oko web fanzina Poezin, posvećenog angažovanoj poeziji i pop kulturi.
Poezin radi moj prijatelj Milan Mijatović- entuzijasta i pesnik, čija je nova zbirka izašla nedavno, u ediciji „Total underground", izdavačke kuće Liber. Ova edicija, promovisana je u Malom klubu Akademije, nakon čega je Milanu ponuđeno da osmisli i organizuje program u okviru kog bi, jednom mesečno, pesnici i pesnikinje s OFF scene, mogli da čitaju ili izvode svoje pesme. Po uzoru na Pesničenje, koje rade Škartovci u Rexu i koje je za godinu dana postalo najpopularnije gradsko zbivanje; ali - kamernije, prljavije i intimnije...
Manje nalik na reviju poezije, a više nalik na žurku. Milan je na Poetski clubbing, pozvao nekolicinu značajnih i talentovanih mladih pesnika/pesnica, ostavljajući mogućnost da se svako ko to želi, prijavi za učešće. Putem sajta, ili na licu mesta, pod uslovom da nekog iz publike časti pićem. Stvar je jasna.
Skromna, i neupadljive spoljašnosti do te mere da je čak i kondukter ne pogleda dva puta kada kupuje kartu, gospođica Violeta je oduvek imala smisla za odmeren pristup sagledavajući širu sliku, a opet, fokusirajući se i na detalje koji, kako ona voli da kaže, uvek prave značajnu razliku.
Ко се удостоји да угледа самог себе, виши је од оног ко се удостојио видети анђеле (Јарил: речи Св. Исака Сирина, VII век)
Le monde ne sera pas détruit par ceux qui font du mal mais par ceux qui les regardent sans rien faire (Albert Einsten)
Post "Kuso i repato, šuto i rogato, rogovi u džaku", koji je postavio blogokolega Dirtyharry, podsetio
Kada čovek pročita naslov pomislio bi da idem sa stočne pijace, a ja zapravo pričam o blogerima. Samo iskusni korisnici Brajove azbuke možda nisu primetili kakvim se tonom sve češće i sve više pišu komentari na blogu. Autori sve čećše dobijaju dojave u moderatorskom panelu da brišu neke komentare. Moj vispreni prijatelj Horatio, koga nema već par nedelja bi rekao “čemu?“. Ne znam ni ja, zar toliko ljudi
Sve što mogu reći
stane u dve reci
bolje je da misliš
da sam se umorio..
Idi ako možes
ja ti šifru ne dam
zašto da se predam
nisam se ni borio...
Sav sazdan od blata
s lica jos mi curi
ja izmedju dva sata
jedan kasni drugi žuri
Pokloni mi srce
nema šta da boli
trebalo bi neko barem
nekoga da voli
Sve što mogu reći
stane u dve reči
bolje je da misliš da sam se umorio
Idi ako možes
ja ti šifru ne dam
zašto da se predam
nisam
Da li treba reći ko je Harry Knowles? Ukratko, on je jedan od osnivača sajta Ain't It Cool News i jedan od najčitanijih i najuticajnijih filmskih kritičara danas. Harry je gledao Srpski film na festivalu SXSW 2010. Ja ne pamtim kada je jedan srpski film dobio ovakve kritike od uticajnih filmskih kritičara kao što se to dogodilo danas.
Prenosim vam originalnu kritiku: "SERBIAN FILM is a brilliant movie."
Odavno već dugujem ovaj tekst. A i čim grane sunce ja počnem da razmišljam o odmoru. Za one koji nemaju pojma o čemu pričam, neka pogledaju prva dva dela tunižanske avanture.
Tunis, početak jednog divnog prijateljstva
Ovo je u neku ruku user’s manual za samostalni obilazak severnog dela Tunisa, tj. glavnog grada i njegovog bliskog okruženja – Kartagine i Sidi Bu Saida.
AleXandar Lambros
Fotografije izložene na ovoj virtuelnoj izložbi delo su španskog umetnika Fernanda Bajonea. Njegova madridska izložba nedavno je otkazana zbog anonimnih pretnji iza kojih, po svoj prilici, stoje crkva i verski fanatici.
A kada je cenzura u pitanju, kako to lepo reče Vajld, reći šta čovek zaista misli postaje više od moralne obaveze, to postaje zadovoljstvo.
Zadovoljstvo mi je da, putem ovog bloga, gerilski potpomognom borbu protiv cenzure i suprotstavim se pokušajima zabrane slobode misli i izražavanja ... istovremeno mi je drago da domaću kulturnu ponudu obogatim za jednu mini izložbu španskog umetnika.
Fernando je, inače, izjavio, da mu namera nije bila da uznemiri hrišćane (meni jeste) već da izrazi svoje poglede na to kako bi Isusov život izgledao da je rođen u naše vreme.
Umereno moderna, mlada, i prijatne spoljašnosti, su neke od osobina koje njeni prijatelji i kolege primećuju. Ali ono što je vrlo bitno za samu Emiliju nije vidljivo na prvi pogled...
Širom planete strah od gubitka posla preuzima prvo mesto na listi strahova, a doskorašnji sasvim normalan strah od smrti je potisnut na drugo mesto. Mnogi solidni radnici danas gube posao zbog loše ekonomske situacije, i opšteg trenda brzog smanjenja troškova koji se načešće izvodi kroz otpuštanje zaposlenih. Emilija strahuje da je ona možda jedna od onih koji će uskoro smanjiti troškove u njenoj organizaciji.