"Više nego ironično i tužno": Potez izraelskog ambasadora izazvao kritiku Srbije
Брат Ђура, Чувари Христовог Гроба, XVI-oвековни културни обичај Срба из Далмације, настао око манастира Крке у Далмацији
Srbija je kritikovala Izrael zbog toga što je čestitao Hrvatskoj Dan pobede koji Srbi smatraju pogromom, prenosi Tajms ov Izrael..
Piše: Igor Mihaljević, Znaš ti zašto weblog
Poštovani građani i građanke Vojvodine,
Ako je do sada postojala razumna sumnja da “vojvođansko pitanje” dobar deo političke elite ne razume, otklonjena je govorom predsednika Pokreta slobodnih građana Sergeja Trifunovića u Novom Sadu, na protestu “1 od 5 miliona” 1. marta. Na adresu Trifunovića od tada su stigle različite reakcije javnosti, od podrške do osude, i o njima se može i mora diskutovati. Međutim, ono što je te večeri do apsurda ogoljeno – činjenica da dobar deo političkih lidera u Srbiji suštinski ne razume “vojvođansko pitanje”, više ne sme da bude predmet analize, pojašnjavanja i dijaloga. Takođe, dosta ljudi smatra da je glumčev govor bio nasilan i pun mržnje, što nije kapital kojim se zajednički ruši despot.
Pregolemo je neznanje o problemu sa kojim se svi suočavamo.
Konačno rešenje u Srbiji - Judenlager na Sajmištu
-studija slučaja-
Kristofer Brauning (Christopher R. Browning)
Život u Judenlageru bio je veoma surov, naročito krajem decembra i u januaru, kada su temperature bile tako niske da se reka Sava zaledila. Ogromne sajamske hale nisu grejane. Da bi se dobilo što više prostora za smeštaj interniraca, da bi više hiljada ljudi moglo da se nagura u dva velika paviljona, bilo je podignuto nekoliko spratova drvenih skela, do kojih su zatočenici morali da se uspužu na kolenima i rukama. Pored gladi i hladnoće, jedan od uzroka umiranja bio je i prinudni rad u grupama logoraša koje su lopatama čistile sneg na obližnjem aerodromu. Osnovana je "samouprava" interniraca ("starešina logora" bila je jedna žena od nepunih trideset godina po imenu Sarfas) čiji su članovi svakog jutra podnosili raport komandantu. U logoru su Jevreji obavljali i administrativne i fizičke poslove, uključujući patroliranje unutar ograde da bi se zatočenici držali na udaljenosti od žice. Bilo je zabranjeno unošenje hrane u logor, a deca koja bi se provukla kroz nenaelektrisanu žičanu ogradu da bi u predgrađu Zemuna prosila hranu dobijala su batine kad bi bila uhvaćena.
Melanija je najbolja Prva Dama ikada. Ne sećam se da je ovoliko originalna ličnost ikada bila šefadija bilo koje države?
БУЛАТОВИЋ О РАТУ, СЛАВИ И ПОРНОГРАФИЈИ
Старе дискете... Шта је на њима? Проверио сам прву гомилу док оне, стари комп и порт за дискете још раде и нашао текст који, вероватно, није објављен, осим у сабраним делима Миодрага Булатовића (ако су објављена). Текст је из 1998 – 1999. године, па је непознати деда или прадеда неким каснијим текстовима у којима је рат еротска бурлеска а Булатовићев јунак антихеројски Марко Краљевић, Швејк, Раблеовски лик па и нека врста модерног Дон Кихота.
"Kako su nastale Bulatoviceve 'Beleske o HEROJU NA MAGARCU'"
(Из електронског часописа “Kritika.etc“ – снимљено на Интернету 1998-1999. godine)
Rukopis romana Heroj na magarcu Bulatovic je zavrsio u prolece 1964. godine. U pismu
svom engleskom prevodiocu E. D. Goyu, pisanom 14. maja 1964, Bulatovic pise i o svojim
raspolozenjima posle zavrsetka romana: "Tako zelim s vama da govorim. Sad imamo vremena,
roman je gotov, tuzan sam sto sam se rastao sa tako velikim brojem licnosti koje sam voleo
tokom tri godine. Mnogo sam patio, mnogo bio boestan, ali je jedan ogromni posao bacen pod
noge. Sad hocu samo da spavam, da zivim, i da zaboravim da sam ikad u zivotu drzao olovku u
ruci." (Bulatoviceva pisma Goyu objavljena su u Letopisu Matice srpske, knj. 451, sv. 2,
februar 1998, str. 317-359.)
Zakuntao sam danas u busu jerbo sam gledao sinoć Kavse protiv Voriorsa, a i šljemao neku viljamovku, Koviljku - odlična radža, koga put navede u naše krajeve, burazi u manastiru prave, imaju celu destileriju, i jedan buraz iz Мунзеконза-a je našao svoj mir, od Bog te pita kakve prošlosti i ima čovek angel's touch, sa radžom, stvarno je vrhunski urađeno ćeps.
Elem, vozim se ja tako i u nekom polusnenom stanju kapiram kako se uvek, kada izađem iz Srbije, osećam kao da sam izašao iz nekakvog Solženijicinovog Gulaga misli i duha, svakih loših vibracija i hejta. Uglavnom, opustio se i zavalio u sedište u busu sa slavonskim tablicama sa nekim drajverom-hejterom koji ne ume da se nasmeši i u nekom trenu sam izgleda zakuntao, od hengovera prethodne noći. Tek, prenem se, kao da me je ejndžel kakav cimnuo i, pogledam kroz prozor - ono tabla za Novsku. Novska, ček, gde to beše? Ček, aha, evo je... I tabla za Jasenovac. Da... Znam da mi nešto zloslutno poznato deluje krajolik, što kaže drugar jedan, "fin, miran krajolik, samo što u njemu živi i Dr. Hanibal Lektor."