"Mili Bože kud sam zaš`o ?"
....na blog onog MilutinaM, pa sada nema šanse da zaboravim Ljubu Moljca.Sve što je pisao Miljenko Žuborski ne verujem da bi tako dobro zvučalo da je pričao neko drugi .Moljac je bio nenadmašan
" Božeu miliouu kud sam zašou
nouuu roud nouuu ssstazeu
gou kameeen nogeu gazeeeu...."
....tako je Ljuba Moljac recitovao na engleskom,ali je unf. kada se sluša
Ja sam
Za ovo bi i kod Žarka na maloj maturi pali!
Za očekivanje je da priučeni sportski komentatori, koji kao preporuku za posao donose potvrdu o dužini sedenja u kladionicama, ne znaju pravopis. Ali nisam očekivao ovako neznanje nekoga ko se bavi kulturom. Bruka jedna!
EDIT: Redakcije kulture našla jednu grešku!!! (Bilo bi dobro da nađu i drugu)
Doživotni predsednik SFRJ i doživotni ( ili ne) patrijarh SPC ostavili su/ostaviće naslednicima SFRJ i SPC sa problemima, doduše različitog karaktera, i tu postoji sličnost.
Najveća sličnost između njih dvijice, i tu nema raylike, je u njihovim “brižnim,potresenim, ožalošćenim i u sve zaklinjućim naslednicima”koji ih obožavaju i obećavaju da neće skrenuti( sa njihovog puta).
Misterija oko potpisa patrijarha Pavla u mnogome podseća na misterije oko Titovog testamenata.
Iako ideološki pripadaju različitim svetovima, njihove sudbine
Hrvatski predsednik Ivo Josipović na klaviru je odsvirao nekoliko kompozicija okupljenim zvanicama u zgradi Vlade Republike Srpske, među kojima je bila i pesma "Moj galebe". Predsednik Vlade RS Milord Dodik je posetu hrvatskog predsednika ocenio veoma uspešnom, pišu banjalučke Nezavisne novine.
:)
Mnogo mi se dopala ova vest, istrgnuta iz konteksta Josipovićeve posete Dodiku. Ima finu poruku, ok, ne baš da sad svi političari moraju da nauče da sviraju klavir, al da treba da nauče da komuniciraju na pozitivan način, pod obavezno.
Svaka čast !! Uvek hrabro i na pobedu.
Majstore, srećno u nastavku karijere !
Utisci odležali dovoljno da izostanu psovke na račun raznih '' pojava ''.
ponedeljak, 23. maj 2011
Odlazim zadovoljan
Marko Nikolić više nije trener fudbalskog kluba Rad. Kao razlog naveo da su ispunjenji svi ciljevi, negirao da je u pitanju sukob sa finansijerom kluba Rankom Stojićem.
"Ostvarili smo sve ciljeve koji su bili pred nama. Napravili smo
Književnik Miomir Petrović gostovao u Budimpešti
Jedan od vodećih pisaca izdavačke kuće Laguna predstavio u Srpskom kulturnom centru u mađarskoj prestonici svoje romane objavljene u poslednjih pet godina
Među srpskim izdavačima i piscima ima i onih, retkih, koji svoju poslovnu strategiju, odnosno karijeru grade logikom
(Ovaj tekst je već objavljen kod Angie01 gde je imao preko 200 komentara. Sad ga stavljam, nepromenjenog, u moj Blog profil.)
Davnih šezdesetih godina moja starija sestra počela je da mi pominje pevača čiji se neobičan glas čuo sa našeg radio aparata marke KOSMAJ. Arsen Dedić - mladi pevač koji je pevušio ili skoro pričao. Glas koji je moj otac posprdno nazivao „onaj što kobojagi peva". Zavoleo sam taj glas, te note i stihove. U početku samo zbog poverenja u sestrin ukus, a
Ima već godina dana kako je žiri u sastavu: Darko Radović, Roberto Simon, Josep Acebillo, Kurt Puchinger, Dragan Đilas, Vladinir Lojanica i Milica Grozdanić, izabrao i proglasio dve jednakovredne Prve nagrade (videti u Att.) i dobiše ih, naravno po jednu, Branislav Redžić i Sou Fudžimoto, na konkursu za urbani lik beogradskog priobalja podno Kalemegdana, tamo oko Kapetanije i Beton hale. Nagrađena su dva projekta sasvim različita u svim aspektima koje arhitektura poznaje, mada je posao žirija da odluči, da stisne petlju i kaže ko je bolje rešio stvar a neodlučnost i svoje dileme nema pravo da ostavlja raspisivaču konkursa.
„...Prijedorski teatar mi je ponudio ono čega se 'veliki' teatri boje. Ponudio mi je da preko maštovitog i inspirativnog Pavićevog teksta artikuliram vlastito osjećanje nekih, meni bliskih, oblika teatrovanja...“
Gradimir Gojer
Ukoliko publika u teatru nekoliko puta aplaudira u toku same predstave, prije njenog formalnog završetka – to znači ili da komad odlično funkcioniše ili da ipak postoje izvjesne slabosti u njemu koje izazivaju želju da se igra prijevremeno okonča. Upravo to se sinoć desilo u Pozorištu Prijedor koje je u saradnji sa gostujućim glumcima produciralo izvođački zaista veoma zahtjevnu teatarsku adaptaciju tekstova našeg proslavljenog pisca Milorada Pavića [1929-2009] pod nazivom „Petkutin i Kalina“ koje je strukturalno, najvećim dijelom bazirano na drami „Pozorišni jelovnik: Zauvek i dan više“ [1993] ali produženo, prošireno i obogaćeno (?!) brojnim fragmentima iz romana „Hazarski rečnik“ [1984], „Predeo slikan čajem“ [1988], priča „Silazak u Limb“ [Gvozdena Zavesa, 1973], „Šekspirov vrt“ [Izvrnuta rukavica, 1989] i to sve u prilično doslijednoj interpretaciji osnovnog teksta ali i ličnom, autorskom, čini se, beskompromisnom pristupu i adaptaciji respektabilnog sarajevskog reditelja Gradimira Gojera, koji je nesumnjivo - otvoreno i iskreno pokazivao je to sinoć u svom obraćanju publici - veliki poštovalac i ljubitelj Pavićevog magičnog proznog svijeta, njegovog originalnog jezika i specifičnog spoja nesputane mašte i akademske erudicije [„Milorad Pavić je najznačajniji srpski pisac druge polovine XX vijeka... okomica srpske duhovnosti...“.]