Šta da se radi...?
Koliko se uspelo da se isprate raznoliki komentari, ugao iz kog su komentrisali "Crveni" je ugao iz kog verovatno niko, makar iz sfere kulture još nije komentarisao to jest "otkrio" slučaj. A i kako bi tj. kako će, kad se većinski stoji baš u tom mrtvom-mrtvosanom uglu iz kog se, eto, "ne vidi" o čemu se sve tu radi? To jest kada i kulturna proizvodnja i proizvođači funkcionišu najviše zahvaljujući svojim klasnim interesima, dispozicijama i predispozicijama - pristajanjem na pripadajući specijalan trening i tretman, pre svega u školovanju
када под сводом куполе синагоге, расвете пригушене, доживите глас јеромонаха Теофана Ватопедског где традиционалним канонаршењем канонарх канонарши поетски текст химне пре његовог појања мислим да Вам је у данашњем слуђеном времену довољна надокнада за душевни ужитак. малолије?
Ако бисте ме упитали да ли бих, да сам свршени матурант, поново уписао студије пејзажне архитектуре, одговор би свакако био - не. Зашто? То ће вам најбоље објаснити моја мајка. Она је уредно преузимала од поштара и заводила све одбијенице, док су стизале на папиру, класичном поштом. У новије време, ако их и пошаљу, дописи са негативним
Veljko Kockar, an all-but-forgotten cartoonist from pre-WW2 Yugoslavia, was the creator of the Kaktus Kid, a Disney-inspired hybrid of man and cactus. After liberation of German-occupied Yugoslavia, the newly established Communist government denounced Kockar as an enemy of the state and, without a trial, shot him as an allegedly Gestapo agent.
Piši im
na nepoznate adrese
i uredno spaljuj pisma
ispred kafana
u kojima ih konobari
ne podnose
kod onih stolova
sa rupama na stolnjaku
gde su im uz zadah
poginule lične karte
Ređaj opuške
kao male
sluđene vojnike
dok njihove šake
pružaju prste ka nebu
a mi ih ignorišemo
sklanjajući pogled
zato što nismo došli tu zbog njih
ne trebaju nam
živi ili mrtvi
ne trebaju nam
tužne priče
problemi sa vodovodnim cevima
neotplaćene
Međunarodni kamp Kroz lupu sećanja organizovali su Kulturklammer-centar za kulturne interakcije iz Beograda, evropski centar Robert Šuman iz Francuske i Volksbund Deutschland.
U Berlinu smo proveli dve nedelje i ovaj kamp predstavlja skup studenata i učenika iz triju zemalja (Nemačke, Francuske, Srbije). Na kampu smo imali svakoga dana ujutru jezičke radionice, koje su nam pomogle da savladamo jezik naših drugara sa kampa. Potom smo prve nedelje obilazili sva mesta koja su značajna za istoriju Berlina. Naravno centar
Da je onako kao što nije, danas bismo slavili Tanjin pedeseti rodjendan. Pozvala bi nas na sitne kolače i slane grickalice za koje bi nam odmah dala recepte, i objasnila kako i šta sve zdravo je unutra munula. Na njenom klaviru bi stajao buket prolećnog cveća sa obližnje Djeram pijace, kroz otvoreni prozor bi ulazila buka sa ulice i vetar koji bi podizao zavesu, preteći da poobara poklone poredjane na komodu. Pušači bi se gurali na maleckom balkonu, pokušavajući da ne poruše prazne saksije, spremljene da se u njih posadi plen predstojećeg pohoda na rasadnike, jer proleće je skoro već tu...
Кажу да је време у којем живимо миленијум комуникација. Мисле, ваљда, на непрекидно повећавање брзине преношења информација, њиховог броја и учесталости. Данашњи преносници информација чине се толико савршеним да је овога тренутка тешко замислити да могу бити и напреднији.
Футуролози, међутим, спомињу занимљив и застрашујући податак да ће средином овог века у употреби бити само пет одсто техничких уређаја којима комуницирамо у овом, другом десетлећу.