One godine kada sam navršio devedesetu, poželio sam si darovati noć razuzdane strasti s mlađahnom djevicom. Markes ovako nešto još nije napisao, bilo bi najkraće moguće prepričavanje njegovog poslednjeg romana Sećanje na moje tužne kurve.
Naratorovo ime nam nije poznato, ali mi instinkt govori da ne bismo mnogo pogrešili ako bismo ga nazvali, recimo, Gabrijel.
Uprošćeno i pojednostavljeno osmatranje grada i zaključivanje o njemu ne bi li se učinio još jedan od brojnih, iz puke radoznalosti, pokušaja da se odgovori na pitanje šta je to grad i zašto je takav i kako nastao i kad se to već desilo, šta je bilo posle. To svakako nije sasvim dobar način, to gledanje na brzaka, ali neka tako bude ovaj put, koristeći stereotipnu mantru o široko shvaćenoj slobodi mišljenja. Dakle, preskačući Praoca i njegovu pećinu kao istinski prapočetak i eone posle njega, recimo da je gradograditeljstvo započelo sa tvrđavom narogušenom prema pridošlicama, nepristupačnom na vrh neke čuke. Onda, vremenom događale su se razne gradske forme iznuđene uglavnom prilikama u okruženju te je bilo bezbroj slika prilikom pravljenja gradova po planeti od kojih je svaki, u saglasiju sa mestom na kome je nastao i dobom kad je zidan, emitovao poruku o svojoj posebnosti. Najzad se u proteklih nekoliko decenija stiglo do unificirane savremene metropole, razlike i posebnosti stvarane odvajkada su nestajale ili bile relativizovane, metropola ma gde bila je slična drugima i spremna da prihvati u svoje okrilje ljudske i kosmičke sile i njima otvori, često nekritički, svoja vrata.
ТРАЖЕЊЕ МРАКА
Први концерт неког бенда – ВИС-а (вокално-инструменталног састава) како се тада говорило, па још из престонице, у варошици је био догађај године. Карте су плануле, а излепљене плакате загледане сваког дана да се провери да случајно нема неких промена.
Најзад је дошао и тај дан. ВИС је стигао
Pisati je isto što i živeti. A za mene živeti znači stvarati.
Upoznao sam jednog talentovanog mladog momka, koji je odlučio da sa mnom podeli svoja razmišljanja kroz poeziju. Evo pesme, a autor neka se kroz pesmu Vama predstavi.
Pisati rodoljubivu poeziju je jako teško. To je hod po tankoj žici jer je jako jako uzak manevarski prostor, da bi se izbegla patetika, pretenciozne metafore, suviše jake reči i slike...
********************************************************************************************************************
Čudan osećaj da ti nepoznata osoba
olakšava dušu, obična i tužna osoba.
Samo je pustih da priča.
‘’ Pa, obicno ujutru kada ustanem stavljam džezvu
da skuvam kafu, odem da se umijem,
kafa je za to vreme
- voda provri –
zakuvam kafu,
spremim se i krenem na posao.
Iako je jedva zakoračio u svoje tridesete, meksički glumac Gael Garsija Bernal potvrdio se kao jedan od najodvažnijih i najuspešnijih glumaca svoje generacije. Od dva uzastopna proboja sa filmovima "Pasji Život" [Amores Perros] iz 2000. i "I ja tebi kevu" [Y Tu Mamá También] iz 2001. godine, Bernal je od tada sarađivao sa svetskim filmskim gigantima u raznolikim projektima
Kupio sam neki organski
multivitaminski sok za koji znam da će me
zasititi narednih nekoliko sati,
seo preko puta gej / lezbian doma
za stare ljude.
Ceo lobi im je u staklu.
I sede 3 lika od minimum
80 godina,
jedan drži masku za kiseonik a
pored njega boca.
Drugi u kolicima.
Treći je najvitalniji, žilav
i vidim da nešto brblja.
Onda ugledah šahovsku tablu u koju pokazuje
žilavi, nervozan jer ova dvojica
ne povlače poteze. A ova dvojica
se zagledala
U svakoj profesiji sloboda je let na par hiljada metara visine. Pad takođe ima ubrzanje slobodnog, ako niste uložili mnogo rada, i ako nemate ono malo sreće koliko je potrebno. Život slobodnih umetnika je posebna priča.