Pogledah danas deo reprize ulaska u kuću Velikog brata. I nametnulo mi se nekoliko zaključaka i još više pitanja. Prvo, biće nemoguće gledati B92 jer je strah od iskakanja Mace aka Jojštovolimdasedernjamičešem iz TV kod mene previše veliki da bih ga prenebegla zbog informacija za koje se još uvek obraćam samo ovom kanalu. Marijanu, odmilošte Maru ne smem da komentarišem pošto Žmua nešto duša boli za njom, pa eto.. poštedeću je. A i ona voli da se dernja. No, povratak Velikog brata na B92 izgleda da će doneti nešto novo. SEKS!
Dođe mi da je zagolicam ispod uzdignutih ruku, da smeh odjekne od dragosti i usreći nesebičnost čoveka. „Devojka koja se češlja„ započela je novi život, svoj i budućeg Parka skulptura u Temerinu i pored izvesnih natezanja o kojima sam pisao pre koji mesec u potpalublju. Sada je primetno da prolaznici okreću glavu na levo ili desno pozdravljajući svoju sugrađanku.
Od sada će se ljubavnici sastajati kod „Devojke...„ , pijanci joj se udvarati na mesečini, domaćice zavideti na sveznanju, deca oponašati njen pokret...a ona će se diviti njima i zahvaljivati na druženju, razgovoru i dobrodušnosti.
Koncert grupe The Fall u Beogradu
Čuo sam jednom da se Van Morrison tokom svojih nastupa nikada ne nasmeje, nasmeje se tek kada zapeva poslednju pesmu svestan da je koncert uspesno priveo kraju. Morrison kaže da je to zbog treme. Mark E. Smith se takodje nikada ne nasmeje, ali
Pokušavam uporno da zamislim jednu situaciju. Jednoga dana u dalekoj budućnosti, dalekoj i ne verovatnoj, sedim na promociji svoje knjige (šbb-kbb, dakle), i na tu su me promociju verovatno naterali da dođem jer su mi književne promocije po pravilu veoma neprijatne, i neka sam na toj promociji, recimo, trezan (to bi mi bio prvi put da trezan pričam o svojoj prozi). Dakle, smeškam se i odgovaram na ona
sićićeš u sebe
u potrazi za nečim: snom,
mišlju, slikom, sećanjem.
baš kao da ulaziš u podzemni svet
Zaista zbunjujući podaci, piše Politika: