AleXandar Lambros
Vizantijska civilizacija je, kako je to odavno primećeno, istovremeno i jedna od najslavljenijih i jedna od najprezrenijih. Često optuživana za nazadnjaštvo, mračnjaštvo i besprizorni autokratizam na vizantijsku kulturnu baštinu gledalo se s karakterističnim evropskim prosvetiteljskim nipodaštavanjem. U francuskom jeziku se i danas pridev "vizantijski" koristi za svaku nerazumljivu, formalnu i jalovu raspravu. S druge strane, suočena s materijalnim ostacima vizantijske kulture (onim koji su uspeli da prežive bezmalo sistematsko osmanlijsko uništavanje), čija je neklasična (tačnije nenaturalistička) i apstraktna estetika tako privlačna duhu modernog posmatrača zamorenog brojnim neoklasicizmima, iznova skreće pažnju na svu raskoš i bogatstvo vizantijske umetnosti koja pak na najrečitiji način svedoči o kulturi koja ju je iznedrila.
U jednom dokumentu, koji moje oči nisu nikako trebale niti smele videti, sam, krajičkom oka, pročitao nešto kao
Kulturna razmena se svakako razlikuje od reklame i propagande, ali ipak deli važan aspekt sa njima - potrebu dobrog poznavanja stranke/mete.
Nije mi jasno gde nestaše i šta fali partnerstvu, razumevanju i prihvatanju u kulturnoj razmeni. Mete? U najboljem slučaju stranke?
Odoh ja da spavam, a posle toga da radim. A ovaj sluđeni svet neka se snalazi bez mene neko vreme. I neka, mrtav hladan i samozadovoljan, otupeo na
Svako ima svoju Holandiju. Za Romana Polanskog je to Švajcarska.
Malo je reditelja koji su imali tu sreću da ih intervjuiše lik iz njihovih filmova. To se dogodilo, a kome drugom, nego Dejvidu Linču. Njega je intervjuisala Biljana Obradović u narodu poznatija kao Biki Siti, a za one upućenije u TV dešavanja i kao Grejs (Grejs Keli, oprosti mi).
U celom ovom intervjuju za jedan ovdašnji mesečnik, odgovori i nisu bili toliko bitini koliko su pitanja bila zabavna. Dejvid Linč se dobro snašao pošto on živi u svom pomerenom svetu već godinama, i verovatno je navikao na ovakve novinarke.
Pitanja prenosim u celini:
BO: Kako ste se upoznali sa transcedentalnom meditacijom?
Pokušavate da pošaljete SMS poruku ženi ili mužu ili švalerki, ali bezuspešno. Svaki put kada pokušate da pošaljete poruku, vaš telefon se ugasi. Prvi put, drugi put, treći put. Već počinjete da osećate neko pritiskanje u grudima, cupkate nogama. Četvrti put, peti put. Svaki put kada upalite telefon, iznova počinjete da pišete poruku. Počinje da vas svrbi leva potkolenica,
Pogledah danas deo reprize ulaska u kuću Velikog brata. I nametnulo mi se nekoliko zaključaka i još više pitanja. Prvo, biće nemoguće gledati B92 jer je strah od iskakanja Mace aka Jojštovolimdasedernjamičešem iz TV kod mene previše veliki da bih ga prenebegla zbog informacija za koje se još uvek obraćam samo ovom kanalu. Marijanu, odmilošte Maru ne smem da komentarišem pošto Žmua nešto duša boli za njom, pa eto.. poštedeću je. A i ona voli da se dernja. No, povratak Velikog brata na B92 izgleda da će doneti nešto novo. SEKS!
Dođe mi da je zagolicam ispod uzdignutih ruku, da smeh odjekne od dragosti i usreći nesebičnost čoveka. „Devojka koja se češlja„ započela je novi život, svoj i budućeg Parka skulptura u Temerinu i pored izvesnih natezanja o kojima sam pisao pre koji mesec u potpalublju. Sada je primetno da prolaznici okreću glavu na levo ili desno pozdravljajući svoju sugrađanku.
Od sada će se ljubavnici sastajati kod „Devojke...„ , pijanci joj se udvarati na mesečini, domaćice zavideti na sveznanju, deca oponašati njen pokret...a ona će se diviti njima i zahvaljivati na druženju, razgovoru i dobrodušnosti.