kuhinja, četvrtak 11:04
sin: »tata, mislim da nisam otišao u školu«
otac: "misliš?"
sin: "aha... proliv ili slava?"
otac: "proliv, slavu smo imali pre dva meseca"
otac je nekompetentan ali voljen roditelj. ne može se sve.
UPDATE: CILJEVI PROTESTA SPASIMO NAUKU!
Dajem podršku i prenosim poziv i saopštenje organizatora protesta SPASIMO NAUKU! Nune
Poštovane koleginice, kolege i svi poštovaoci nauke,
Pozivamo Vas da podržite i učestvujete na protestu naučnih radnika pod nazivom SPASIMO NAUKU, koji će se održati u UTORAK, 2. JULA, na TRGU NIKOLE PAŠIĆA u Beogradu, sa početkom u 10 ČASOVA pre podne.
Zinaid Miki Memišević 1950-2023
Da, znam da ti to nije bio "glavni" poziv, da si ovde bio poznatiji kao glumac, ali, za mene i moje drugare iz odeljenja uvek ćeš ostati Profesor. Sa velikim P.
Onaj, koji je ušetao, tog prvog časa, vitak i mlad, u džinsu, bacio dnevnik o katedru, saopštio nam svima da unapred imamo zaključene petice iz njegovog predmeta i onda krenuo da nas proziva: "A kako se VI zovete?!"
Gledali smo, zbunjeni, to čudo, ne mnogo starije od nas, koje se nama, uglavnom klinkama (većinski žensko odeljenje) obraća sa "VI".
Bilo je to davne 1980. Bili smo "Šuvarice", druga generacija, upisani u treću godinu XIII beogradske gimnazije na smer spiker-voditelj. Jedan od predmeta toliko novih da ne da nije imao udžbenike, nego, verovatno, ni jasno definisan program, bila je "Scenska kultura". Na sreću moje generacije, za profesora iste dodeljen nam je veliki Zinaid Memišević.
U nekim zatucanim krajevima Balkana i ostalog sveta vlada mišljenje da je Internet nešto kao i nauka: zanimacija za dokonu gospodu. Ili kao pivo: može da posluži za dobro raspoloženje i laku zabavu, samo ne treba preterivati.
To o preterivanju obično govore oni koji inače nemaju šta o temi da kažu. Dobro je, samo ne treba preterivati. Pa naravno da ne treba preterivati - ni u čemu. Dišite duboko jedan minut pa će vam se zavrteti u glavi i biće vam zlo jer organizam ne trpi preterivanje u disanju.
Ali dobro, ne treba preterivati sa Internetom.
Pre pet ili
[Српска душа у европској форми]
„Јер само хармонија показује
како народ мелодију осећа."
Корнелије Станковић
Када су ме у једној радијској емисији питали шта је то велико што је Мокрањац урадио у својој музици, одговорио сам: Мокрањац је искористио европску хармонију да истакне и покаже лепоту српске мелодије, а истовремено је искористио српску мелодију да истакне снагу европске хармоније.
Током одрастања, музика која је скоро свакодневно била део мог дана, била је Мокрањчева. Некада као пука забава, некада као извор естетског искуства, а некада као лек. Умео сам доста времена да проведем свирајући хорске композиције на клавиру. Оне су због малих техничких захтева, пуноће хармоније и, услед текста, отвореног емотивног садржаја, биле вишеструко погодне за уживање. Моја музичка машта би звук клавира претварала у савршен хорски звук. Ноте Мокрањчеве музике су имале доминантно место на мом клавиру, поред Бетовенових соната.
Simbioza nacionalističko-revizionističkih i neoliberalnih argumenata u ideološkoj, političkoj i propagandnoj sferi
Tokom nastavka procesa za rehabilitaciju Milana Nedića, nije na odmet podsetiti se osnovnih principa revizionističke argumentacije i propagande, posebno uzimajući u obzir činjenicu da oni koji su bili pristalice rehabilitacije Dragoljuba Mihailovića a protive se rehabilitaciji Nedića, pokušavaju da deo tih principa reafirmišu i stabilizuju u stručnoj i široj javnosti. Činjenica da je, i pored skoro unisone podrške ili sporadične autistične neutralnosti
Pozorište jeste u službi čovečanstva. Neverovatno je koliko se malo govori o snazi i moći koje pozorište ima. Ili koje bi moglo da ima. Naročito u zemljama koje bi u prvi plan trebalo da stave reforme i celokupne društvene promene. Naročito u našoj zemlji, gde je kultura maltene izjednačena sa estradom. Upravo zato što jeste univerzalno, što nije konfliktno, što se bavi ljudskim dušama, strahovima i sumnjama i time menja sliku i o nama samima; što je u korelaciji sa drugima i u dijalogu sa svima; što premošćava ne samo kulturne razlike; što promoviše ideje i pozitivne vrednosti koje bi svi zajedno trebalo da poštujemo, što kritikuje one koje bi svi zajedno trebalo da kritikujemo.... baš zato je čudno da se pozorištu, u nas posvećuje veoma malo pažnje.
Jaz između Revolucije i Restauracije će u početku biti nepremostiv, te će ovaj jaz prvi pokušati da hrabro premosti, noseći konture nove sinteze vremena, Napoleon Bonaparta. To će ga smestiti u ulogu tragičnog heroja epohe, budući da vreme još nije bilo zrelo za sintezu koju je nudio, te on ostaje verovatno najvećim u nizu modernih državnika koji će biti, u najbukvalnijem smislu, ispred svog vremena.
Bonaparta će, štaviše, biti jednim od retkih modernih državnika koji će ne samo biti, već koji će i ostati ispred svog vremena, stalno trčeći brže nego što je društveno tlo dozvoljavalo i moglo da apsorbuje.