Gost autor: Maca22
Zahtevi 10-ke za Srbiju:
1. dа studenti koji u tekućoj školskoj godini ostvаre 48 ESPB bodovа imаju prаvo dа se finаnsirаju nа teret budžetа Republike Srbije
2. sprovesti reevаluаciju opterećenjа studenаtа (definisаti institucionаlni okvir zа rešenje ovog problemа)
3. preciznije definisаti prаvo nа produženu godinu nа svim nivoimа studijа (dаti svаkom studentu koji se finаnsirа iz budžetа RS prаvo nа produženu godinu)
Već dva dana kuća mi se kupa u bejbi blu, i bejbi roza tonovima pesme "It's only a paper moon", mirisa puderastog, i niza drugih, večitih muzičkih standarda sa liste Great American Songbook-a, koje mi je ovog puta priuštio Paul McCartney na ganc novom albumu "Kisses on the bottom".
Ne, ne... nije Paul zločest, ne namiguje u fazonu anatomije, i naslov nema veze sa bilo kakvom derrière. Oduvek je bio jako pristojan momak, što ipak nije bio dovoljan razlog da ga volim više od Lenona. Album je nazvao po stihovima pesme, prve po redu na ovom vrlo smooth albumu, "I'm Gonna Sit Right Down and Write Myself a Letter". Evo ostalih pesama na albumu, plus dva njegova originala "My Valentine" i "Only Our hearts".
„Najveći neprijatelj znanja nije neznanje, već iluzija o znanju." Stiven Hoking
Već evo dva dana po komentarima u žutoj štampi i delu internet zajednice možemo videti kako se nižu salve... hm., da li je „gluposti" preteška reč?... oko testova opšte informisanosti koji su zadavani na prijemnom ispitu za neke studijske programe Filozofskog fakulteta ( npr. vest ). Slušajući sve to, pitao sam se koja će biti sledeća senzacionalna vest koju će se pojaviti po ovim medijima. Na primer, da li će možda sledeće lekare uzeti na zub, pa onda objaviti naslov „LEKARI NA KLINIKAMA UBADAJU LJUDE IGLAMA", a onda za tim uslediti tekst o postupku davanja injekcija i lavine komentara u kojima će se autori komentara sablažnjavati nad tim svirepim postupkom, porediti veličine igala koje se koriste u različitim klinikama i za različite injekcije i pozivati na linč cele medicinske struke i prekid takvog „strašnog nasilja" nad pacijentima. Zamisli...
Kada kliknete na "pošalji komentar" pa se ništa ne desi, verovatno imate ili problem sa internet vezom ili sa autorom bloga na kom ste želeli da činodejstvujete.
Ja nekako mislim da je kod mene ova druga situacija u pitanju. Pažljivo izučavavši žitija Prepodobnog Virtuelnog Vasilija Mirotočivog, dođoh do spoznajne iluminacije da treba (u nedostatku drugih opcija) ovde da okačim ono što je Onome namenjeno. Jer - (nekako, svakako, svakojako)... Reč mora da nađe put
Dozvolite mi da vam predstavim jedan svoj komentar, u malo proširenom (i, ovaj put - neizbrisivom) izdanju:
Ovaj blog je uprošćena verzija jednog predavanja koje sam pre oko mesec i po dana održao na Matematičkom Institutu SANU, a par nedelja kasnije u jednom privatnom klubu. Ovih dana sam hteo da ga arhiviram, pa sam pomislio da bi možda bilo zgodno da ga prigodno doradim i objavim ovde, hoping against hope da je na Blogu još uvek preteklo nešto čitalaca koje bi ove teme mogle da zanimaju.
dodeljena
Zadnje vreme došlo kad sam osetio poriv da gledam Ono kod One Oprolećovane. I ne samo da sam gledao, nego sam gledao u društvu, uz meze i piće. Odavno nisam gledao nešto ako smehotresno! Da nije tragično. Počelo je tako što su muškarci gledali a žene bile u drugoj sobi ali smo se tako slatko i neprestano smejali da su nam se očas pridružile.
Pršti pršti bela staza, evo Deda Mraza, a s Deda Mrazom, kako i dolikuje, dolaze i silne zimske čarolije.
Tako meni pre neki dan, preko deteta, stiže ponuda škole za Novogodišnju žurku - program za niže razrede. Dakle, ne pozivnica da dođem na novogodišnju priredbu, pa da se divim kako su i šta deca sve u prvom polugodištu naučila i savladala, pa sad prikazuju, nego bukvalno PONUDA da dete prisustvuje Novogodišnjoj žurci. U školi. Za pare.
Cena - prava sitnica: 550,00 dinara za dva sata. Što će reći da roditelj koji prima prosečnu platu u ovoj zemlji Dembeliji mora da radi više od dva sata, e a da bi zaradio za dva sata Novogodišnje žurke svog deteta. A oni koji rade za minimalac, moraju da rade i celih pet sati za ta dva dečija sata.
- Imate li vi još dece? - upitala nas je doktorka kod koje smo prvi put došli kada je naša ćerka napunila tri godine.
- Nemamo - odgovorili smo.
- Pa šta čekate, ko će da se brine o njoj kada vi umrete?
-------
Kada imate dete sa posebnim potrebama, nemoguće je ne razmišljati o tome. Šta će biti sa njim/njom posle nas? I vaša glavna preokupacija postaje osposobljavanje deteta za život.
Otac sam deteta kojem nisu davane velike šanse za samostalan život. Nikada nije imala formalnu dijagnozu, osim one "usporen psihomotorni razvoj". Iza nas su godine borbe, vežbi, rada, lekarskih pregleda, analiza. Radili smo gomilu analiza, od kojih je svaka bila biti ili ne biti.