Milica
Jednom prilikom,moj otac je doneo u našu novu kuću,malo belo prasence staro tek nekoliko nedelja. Radoznalo, umiljato, nezaštićeno.Boje kože kao naša samo sa svilenkastim svetlim dlačicama. Bez straha je prilazilo ljudima i radoznalo ih njuškalo.
Gledam ovu konferenciju za štampu mandatara za predsednika vlade Republike Srbije i tema nije ni malo bitna koliko utisak umora i nezadovoljstva koje on ostavlja svojim pojavljivanjima u javnosti. Bar u većini. Trenutno o sebi priča u trećem licu i žali se na... pa recimo svašta i ništa. Ali neprekidno se žali.
I to mi je potpuno nejasno. Zašto se toliko žali, zašto neprekidno ostavlja utisak nezadovoljenosti, neostvarenosti, frustracije? Ima skoro pa apsolutnu većinu u parlamentu (sam SNS) a sa partnerima s kojima je izašao na izbore ima i čistu
Nije, čovek je fašista. I to fašista levog profila - spram desnih fašista koji su još pride i nacisti. Iako sam obećao, kao nastavak serijala o Kišu, Evi Panić i Žani Lebl; prilog o Tijaninom izboru, zapravo priču o nama, potomcima političkih žrtava Brozove i Udbine totalitarnosti; namestila se ova priča u šesnaesterac. Dakle, nije čovek nacista, samo je fašista.
Ovo pitanje spada u ona na koja kao po nekom pravilu obično dobijete krajnje iritirajući odgovor koji uopšte ne shvatate. Obično on glasi ovako nekako:
- Znate, univerzum je nastao u Velikom prasku, ali taj prasak nije bio u nekom već postojećem prostoru, nego je to eksplozija samog prostora i sve je u početku bilo tačkica i sve što postoji bilo je u toj tačkici, tako da smo sada zapravo svi centar univerzuma, jer svi potičemo iz te jedne tačkice...». I tako dalje.
Zatim se pomene balon.
Време је предизбора и позиционирају се разни на разне начине. Долази до цепања (Курир и (Пинк)формер сламају душе и због њих крваре срца) али и до укрупњавања. Праве се коалиције, договори и преговори су константна работа (дивно време за престоничкее кафане). Неко и програме пише па је за нас сломљене Звездином катастрофом од Борца
Kad pošten Vojvođanin iziđe na šor pa kaže:
-Dobar dan,
onom što gledi sa kibicfenstera a to je onaj pendžer, duplirac što se kroz njega vidi ceo sokak, onaj što nema firange.
–moliću lepo dal znate kolko je sati, zdravo se žurim ?
Danas sam naleteo na odličnu kratku SF priču Terry Bisson-a koju želim da podelim sa vama. Priča je iz 1990. i dobila je Nebula nagradu za kratku priču. Prevod je sa neta (astronomija.org.rs). Link ka originalnoj priči.
NAPRAVLJENI OD MESA
-Oni su od mesa.
-Mesa?
-Meso. Od mesa su.
-Meso?
I, da li je Izrael toga svestan?
Suština takozvanog hrišćanskog cionizma je u maksimalističkim interpretacijama Biblije, po kojima ceo Izrael treba da se vrati u postojbinu, a onda dve trećine da strada u nuklearnom holokaustu a poslednja trećina da se obrati u evangelizam te da američki fundamentalisti konačno budu mirni...
Ваљда ће да ради линк
А суштина се своди на то да се олимпијско злато не осваја тако што се 2016. године у Бразил пошаље 13 ватерполиста тежине од 85 до 105 килограма (дигресија: у једном тренутку сам био претежак за ватерполисту) већ тако што се омогући квалитетна инфраструктура (која није већим делом финансирана од родитеља) а која подразумева, базене