Ulazak u finale svetskog prvenstva u fudbalu za svako je čestitanje, bez obzira na raznorazne predrasude ili lične frustracije.
Jedna
Što se tiče predstojećeg finala Vimbldona, ja sam potpuno spremna da istrčim na teren. Već nedeljama radim na fizičkoj kondiciji, galopiram do emisije i nazad, forsiram vračarske uzbrdice, radim na ravnoteži ganjajući Ikara Varvarina i njegovo pseće društvo po nizbrdicama, vučem kesetine sa Kalenića na kome, zahvaljujući kišom poplavljenom kamenju, vežbam proklizavanje na šljaci. Po pitanju psihičke spremnosti, stanje mi je takođe odlično, evo onomad, recimo, nisam izašla da se krvi napijem mrmotu koji je zaspao na trubi, u našem sokačetu, jer mu se onoliko žurilo u NASA-u da konačno razbije Alfa čestice i doprinese troskoku civilizacije. Manijaka koji, na ćošku moje ulice, ima deponiju obraslu džunglom, u kojoj rastu ale i akrepi, i zbog koje moramo trotoarom da se probijamo mačetama, da ne pominjem. Kao ni onog pacijenta koji svoju džipčinu redovno parkira uz kontejnere, tako da ceo kraj skokom uvis baca smećarske kese preko njega.
Satiranje novinara u Srbiji, pre svega onih novinara koji brljaju i po onim stvarima koje im "ništa nisu zapele", umesto da gledaju svoja posla, polako se usavršava, iako je delovalo da se u tom savršenstvu nema kud više.
Nikada se ovo neće desiti ni u kom sportu. Zato, uživajmo još kojih par meseci, ili godinu, dok Federer svoj reket pod pritiskom bora na rukama ne okači o klin, jer tada to više neće biti GOAT trojka, već trka dvojice, i 5-6 ostalih koji čekaju kiks te dvojice (ne potcenjujem, ali, realno, nisu ni blizu ovih kada su bili u njihovoj dobi, a ni sada osim na mahove nisu dorasli, u kontinualnom smislu). Dakle, početak kraja dijamantske epohe tenisa i početak finiširanja u kome će se odrediti ko je osvojio najviše "slemova". Korona je najviše donela Federeru, najviše omela Đokovića.
Čisto da održim tradiciju i rezervišem sastajalište za noćne ptice
Po drugi put zaredom, a i drugi put uopšte, jedan od učesnika finala igraće na svom stadionu.
Na ovogodišnjem Giro d'Italia najbolje se snašao Egan Bernal, posle 16 završenih etapa nalazi se na prvom mestu Generalnog Plasmana sa 2min 24sec prednosti nad drugoplasiranim Damiano Carusom. Vođstvo je preuzeo pobedom na 9-toj etapi, i to sjajnim finišom na vrlo teškoj uzbrdici.
Na vrlo zahtevnoj i teškoj 16-toj Dolomites etapi sa finišom na najvišoj tačci Giroa 2239m, koja je zbog vremenskih uslova skraćena sa 212 na 153 kilometra, Bernal je ponovio sjajnu vožnju i trijumfovao u završnici ispred Romain Bardeta i Damiano Carusoa sa 27sec prednosti.
Partizan dva, Prva (ako dozvolite -sedi) jedan, Crvena zvezda nula. To bi, ukratko, bio bilans našeg večitog fudbalskog derbija, retke stvari koja traje i izaziva, kakvu-takvu, emociju kod širokih narodnih masa. No, kako to biva sa institucijama u državi, koja je sve manje država, kvalitet fudbala konstantno izostaje, divljanje je postalo obrazac navijanja, a sportski maniri, onih, koji bi trebalo da nas uče tome, ostali su na kravatama skupih odela, sakrivenih ispod klupskih šinjela i pravoslavnim brojanicama besnih centarhalfova. Uz medije, sportske novinare sa manirom svojih kolega iz političkih redakcija, koji su simulirali ratno stanje, brojali uhapšene, slomljene stolice i vreme za koje spetljani vatrogasci savladaju vatrenu stihiju i smeste je u koficu sa vodom, sve je poprimilo obrise potpunog debakla, možda malo manje za one, kojima je još uvek satisfakcija „silovanje komšija“, a letnje rane od irskih konobara, zaceljene...
Sve sam rekao u naslovu, znam da je ovo vise za Twitter nego za blog, ali bice vise teksta poslije utakmice :))
#4 UPDATE, St Pierre beats Hardy @ UFC111 Welterweight champion Georges St Pierre je odbranio titulu u okršaju sa izazivačem Dan Hardy-em pobedivši na poene (avg 50:44). Dominirao je u svih pet rundi prvenstveno u parteru, a Hardy je parirao koliko je mogao i znao. GSP je nametnuo borbu u parteru, deset puta je oborio Hardy-a tokom meča, i time potpuno onemogućio protivničke stand-up napade.
Hardy je u odnosu na predhodne GSP-eve izazivače prikazao daleko više sposobnosti i kuraži u oktagonu. Dva puta je izbegao rvačke zahvate koji vode predaji, i ostao je ravnopravan borac do samog kraja onemogućivši GSP da spektakularno trijumfuje.