Pukli smo. Bili smo nervozni, loši, ništa nije ulazilo, dve prgave hispano-ekipe su nas pocepale kao beba zvečku. Mrzimo Sašu zato sada, botovi svih šabanskih udžerica, ujedinimo se!
Nikada se ovo neće desiti ni u kom sportu. Zato, uživajmo još kojih par meseci, ili godinu, dok Federer svoj reket pod pritiskom bora na rukama ne okači o klin, jer tada to više neće biti GOAT trojka, već trka dvojice, i 5-6 ostalih koji čekaju kiks te dvojice (ne potcenjujem, ali, realno, nisu ni blizu ovih kada su bili u njihovoj dobi, a ni sada osim na mahove nisu dorasli, u kontinualnom smislu). Dakle, početak kraja dijamantske epohe tenisa i početak finiširanja u kome će se odrediti ko je osvojio najviše "slemova". Korona je najviše donela Federeru, najviše omela Đokovića.
Ove godine smo baš omanuli sa praćenjem NFL sezone. Od Stefa ni traga ni glasa (nadam se da je dobar, zdrav i nasmijan), a i sam imam puno razloga za ozbiljnu samokritiku po tom pitanju.
No, šta je tu je, propustili smo ligaški dio, skoro čitav plej of, i ostalo nam je da se vadimo sa Super Bowlom. Ionako se na kraju samo titula računa.
This new three-match series brings the cream of Serbian rugby league to the top... of an empty stadium.
Prior to the 1980s, the Australian rugby league interstate representative series between New South Wales and Queensland saw players represent the state where their current club was based. This meant that, as Queensland produced top quality players but had much poorer clubs than the rich Sydney teams, many native Queenslanders would be forced to pull on the blue NSW jersey and compete against the maroon QLD shirt of their homeland.
Queensland's frustration led to the birth of the State of Origin concept in 1980, which pitted "state against state", but also "mate against mate", with players from the same rich Sydney clubs competing against one another in a ferocious contest over three 80-minute battles.
Growing up in east Hull, rugby union was always something alien, but also something distant. Indeed, I think it was only when a PE teacher at Andrew Marvel High revealed that he played union for one of the village teams around Hull that I realised the sport even existed in my home county. Here in Serbia, however, the union is like a wasp feeding on the sweet league.
My first run-in with its loyalists came in the summer of 2011 when I got a phone call from a guy I hardly knew who used to play for the team: "Mark, some guys will turn up at your training session tonight. They're good guys and they want to form a Red Star rugby union club. Please be nice to them."
Interesantno je iz prvih redova gledati na koju stranu Federer voli da vrti reket dok skoncentrisano ceka servis (na levo) ili primetiti koliko puta Agasi gucne vodu posle prvog gema (tacno 2). Sitni detalji se odlicno vide iz redova najblizih terenu, a mozda tu i cujete po koji interesantan komentar. Takvih momenata ima dovoljno da se na kraju turnira pojave na top-listi koju ce objaviti na vebsajtu ili zalepiti na zid medijskog centra. Medjutim prava teniska borba koju ste dosli da gledate desava se preko svih 260 kvadratnih metara terena, i za to vam je bolje da ste malo dalje od samog terena.