Ovo je jedna od priča za koju ne treba puno reči, koja se razume u sekundi. I bez pričanja. Ovo je priča o čoveku koji je sa sudbinom odavno na "ti". Često se gledaju u oči a ona spušta pogled. Sudbina ga je uvredila, ali ne i porazila.
UEFA Liga sampiona ili Deklaracija o Srebrenici…Slavica Djukic Dejanovic ili Wayne Rooney…Nemanja Vidic ili Ivica Olic…Misel Platini ili Aleksandar Tijanic…Narodna Skupstina ili Alianz Arena…Boze pravde ili himna lige sampiona…i sve to u 20:45 na nacionalnoj televiziji, projektu za ciju je realizaciju iskamcena pretplata.."na dobrovoljnoj osnovi", naravno…...Gde, ako uopste, postoje takve dileme?
Evo kako se stvari odvijaju u jednoj tipicnoj srpskoj porodici koja je imala tu "nesrecu" da su joj bracni drugovi navijacki podeljeni. On navija za CZ, a ona je poturica (gori od turcina- sto bi se reklo) posto je nekad navijala za CZ dok nije ugledala Iva Nakica. Onda je postala ono drugo...
Ovako nas dvoje pricamo pred vazne utakmice nasih ili njihovih....razgovor je vodjen preko skajpa
[10:51:25] Aleksandar Stosic says:sta da kazem mariji za basket, sta ti mislis? (prehladjen sam, a vec sam pisao blog "Gaelic basket" - pogledati arhivu - u kojem sam opisao iskustvo igranja
Zamislite da vam neko traži pare za nešto što nećete, pa vam ih na silu otme.
A onda i od drugih uzmu pare (a ne bi trebalo jer su ih već uzeli od vas) i na kraju ni jednima ni drugima ne daju ono zbog čega su i uzeli pare.
To je nesportski (eufemizam od govnarski).
Nakon zapadne obale (uslovno rečeno) selimo se na istočnu obalu, u Majami gde će se do 4. aprila igrati Sony Ericsson Open. Još pre nego što smo počeli s praćenjem turnira već imamo jednog igrača manje na turniru – Filip Krajinović je očekivano sinoć ispao od Džejmsa Blejka, ali to jeste poraz koji ne boli, s obzirom da su ovo prvi Filipovi susreti u najtežoj konkurenciji. Svakako, verujemo da ćemo u budućnosti imati prilike da gledamo četvoricu naših igrača u singlu na najvećim turnirima.
Pisem ovaj blog pomalo neplanski. Nisam planirao da stavljam nista ovih dana, ali jedna vest od sinoc me je prakticno naterala da se latim plajvaza.
Naime, pretpostavljam da vecina ljudi zna, juce je moj voljeni Partizan, kosarkaski klub, igrao prvu utakmicu cetvrtfinala Evrolige u Tel Avivu protiv Makabija. Ko ne zna, Makabi je jedan od klubova sa najvecim budzetom, kako se to popularno kaze, domaci teren im je prilicno "vruc", sto znaci, ne gube utakmice tamo lako, i jedan je od favorita svake godine maltene za osvajanje trofeja najboljeg kosarkaskog tima Evrope. E sad, sta je juce
Moja prva poseta Planici, ali i prvo prisustvo na takmičenjima u ski letovima (ili skokovima) završilo se daleko iznad mojih očekivanja. Tokom četiri savršena dana upoznala sam sve ljude koje sam i želela, legende i fantastične skakače, videla sam sve štao sam htela i na kraju sam i uspela da uradim kratak, ali vredan, intervju sa jednim od svojih omiljenih skakača.
Ali, da krenem od početka četvrtog dana na Planici, dana kada su odlučeni šampioni u timskoj konkurenciji. Misleći da će biti isto velika gužva kao što je slučaj bio u subotu krenula sam ranije, ali se