У тексту написаном почетком фебруара о.г. за “Печат”, Добрица Ћосић се “одредио и према неким темељним одредницама нашег егзистенцијалног стања.”

Много питања, мало одговора, много критике мало самокритике, спаса нам нема али пропасти  ваљда нећемо , ваљда ће нам се оказати.

Имајући у виду специфичну тежину Добрице у српској нацији и нарочито његову улогу у збивањима у Србији барем последњих  30 година, и без обзира да ли се некоме свиђао или не, и тим пре,све оно што  он износи има своју тежину.То је свакако једна дијагноза свега онога зашто смо ту где јесмо, а нисмо тамо где смо могли да будемо, али може бити и прогноза када ћемо и да ли ћемо ако се не позабавимо дијагнозом  и терапијом.

Уосталом , и најновија дешавања имају итекако везе и своје корене у ономе што сами себи усађујемо или нам усађују  у главу ко зна од када а није добро што то раде и сада. Они који народ  убеђују и доводе у илузију да смо најбољи и безгрешни, бољи од свих и зато су нам сви други радили и раде о глави, а наши издајници националних интереса им се улизују.Ако се код народа створи таква илузија онда је лако манипулисати разочарењима.

Зато изнете оцене заслужују озбиљну анализу пре свега оних странака и оних политичара  које имају озбиљне а не калкулантске намере да покрену Србију из летаргије прошлости ка модерној држави и нацији.

Мени лично се учинило да следећи ставови прилично добро одсликавају нашу политичку  стварност, дакле:

“ Српски народ и после два века изгибије за државу још нема међународним правом дефинисану територију,  Албанци анектирају српску етничку територију, а„проевропска демократска коалиција”

 
2018-07-11 06:25:59

A, šta veli Kina u post-američkom svetu?

Srđan Fuchs RSS / 11.07.2018. u 07:25

Otišao sam u Kinu bez nekih predubeđenja. Nisam čitao, u jeku medijskog hladnog rata između Amerike, s jedne strane, i Rusije i Kine s druge, o problemima za koje američka strana optužuje kinesku. Pre svega, sama Amerika ima problem sa predsednikom Belim Suprematistom, koji, kada bi mu svet to dozvolio, bi verovatno od svih "nesaveznika" ostavio crni ugarak umesto prostora gde ovi obitavaju. Čitao sam, vođen impresivnom ekonomskom situacijom Izraela, u knjizi Start Up Nation, kako su izraelski inženjeri i diplomate došli u Kinu početkom ovog našeg stoleća, na poziv domaćina, da istraže opcije za finansijsku saradnju sa Kinom. Prva stvar koju su gosti pitali bila je: "Ima li ovde antisemitizma?" "Anti-what?", iskreno su bili začuđeni domaćini. Nikada čuli. Izraelci su odmah raspakovali opremu i krenuli da softverizuju Kinu.

 
2011-05-21 18:58:33

safe

AlexDunja RSS / 21.05.2011. u 19:58

012702_safe_hardhat.jpg

 
2010-07-01 09:39:31

Poslodavci, Radnici, Kapital I.

dragan7557 RSS / 01.07.2010. u 10:39

Uvod

Pisana Istorija ako joj je verovati (ja joj odavno neverujem) nam visokoparnim jezikom sa dozom Autoriteta saopštava mnoge stvari koje se ne samo kose jedna sa drugom već normalnom čoveku izazivaju gađenje.

U njoj se veoma jasno mogu definisati a ona to radi i sama, naravno a posteriori, da smo tokom razvoja od stanovnika pećine, ili Platonove pećine u Republici, imali samo tri perioda (za oko 6-7 hiljada godina) ljudskog razvoja. U svoje vreme su Istoričari i drugi ove periode podelili na: Robovlasnički, Feudalni i sadašnji Kapitalistički. Sva

 
2020-08-01 18:38:42

EH, TE MAME ... SAMO ZVOCAJU ...

Đorđe Bobić RSS / 01.08.2020. u 19:38

 
2010-11-25 09:05:06

Kosovo- jedna lična priča i viđenje

Milan Karagaća RSS / 25.11.2010. u 10:05

Gost autor “LJUBOTEN»

„Oci naši zgriješiše, i nema ih, a mi nosimo bezakonja njihova.“ (Plač Jeremijin, gl.5.st.7)

Dok su ljudi dečijeg uzrasta često se pitaju šta će biti kada odrastu, kako će živeti i koliko dugo. Većini ljudi koji su sa nama i pored nas, najvažnije im je da ne bude rata. U takvom mentalnom stanju nama nije vremenska jednica godina ni decenija, već se živi od danas za sutra.

Dana 24.jula 1999. počeo sam da pišem svoju kolumnu za skopski nedeljnik, sa naslovom: „Na Kosovu bezvlašće, a Srbija pred građanskim ratom.“, kada mi je u 10,30 časova telefonirao brat iz Beograda  da mi kaže da je u Starom Gracku ubijen naš brat Saša, pored drugih trinaest žeteoca, od kojih su još četvorica naši bliski rođaci. Rođak Momčilo (Momi) ubijen je zajedno sa svojim sinom koji je za tri dana trebao da napuni osamnaest godina. Istovremeno brat me je upozorio da na pogreb ne smem da odem jer niko me neće odbraniti od albanskih osvetnika.

Izašao sam iz stana i uputo  se nigde. Našao sam se na bulevaru „Partizanski Odredi“. Na stanici sam video dvoje Albanaca,

 
2014-04-30 21:48:28

Prinčevsko beščašće srpskog pravosuđa

Srđan Fuchs RSS / 30.04.2014. u 22:48

Сасвим случајно сам наишао на ову праисторијску вест и схватио да поимање правде у Србији почива у ретко сусретљивој димензији апсолутног моралног дна:

 

"Dečacima koje je zlostavljao Pahomije isplaćeno po milion dinara"

 
2013-02-09 21:34:48

Godišnji porez na dohodak – dinarski milioneri

niccolo RSS / 09.02.2013. u 22:34

Прва реченица новинског чланка гласи овако: ”Према званичним подацима Министарства финансија, порез на годишњи приход из 2012. платиће сви они који су у прошлој години остварили зараду већу од 2,06 милиона динара.”

Како назвати новински чланак у коме нас новина у првој реченици погрешно информише? Порез на годишњи приход неће платити сви они који су у прошлој години остварили зараду већу од 2,06 милиона динара. 

 
2011-05-26 21:17:27

lice dana

AlexDunja RSS / 26.05.2011. u 22:17

holanđanka arantxa rus

arantxa-rus_0.jpg

pobedila kim klajsters u drugom kolu

rolan garosa:))

super dete:))

 
2013-02-28 15:50:32

Orkestar u Plavom

Colin_bgd RSS / 28.02.2013. u 16:50

U Sarajevu sam bio tri puta u zivotu. Prvi put kao klinac od desetak godina sa roditeljima, drugi put kad je moje odeljenje prvog (ili drugog) razreda gimnazije islo tamo na ekskurziju, a treci put u ranim studentskim danima (vreme Ante Markovica), kada sam otisao dole na kraci vikend da se malo nadisem cistog vazduha...

Hocu da kazem, iako ne poznajem Sarajevo uopste, svi mi bivsi ex-Jugosloveni smo, u stvari, vrlo vezani za to staro Sarajevo, i to na sirokoj lepezi nivoa, nacina i orijentacije. Kao sto je New York u isto vreme i tacan i pogresan arhetip za Ameriku, tako je i Sarajevo bilo (i ostalo) isto to za SFRJ. Svi mi koji vise nismo ni od kuda, koji se secamo samo prostora koga vise nema, u vremenu koje je proteklo, i koji uopste vise ne razumeju sta je sada bitno/moderno/pozeljno/stvarno u virtuelnom trouglu BG-ZG-SA-LJ smo na kraju ostali vezani jednom tanusnom niti za neki deo Sarajeva iz negde tamo sredine osamdesetih godina.

 

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana