Upravo gledam teniski meč Jelene Janković i Ane Ivanović na "Porše"turniru u Štutgartu. Obe su motivisane za pobedu.Iz prikrajka ih posmatra plavi Porše.
Nemam običaj da čitam kad ustanem. Jutros sam napravio izuzetak. Možda i nisam, kada se bolje pogleda. Čitao sam ležeći; tek što sam otvorio oči, uzeo sam knjigu koju sam pre nekoliko dana dobio na poklon od devojke. Jednom davno sam spomenuo, dok smo sedeli na klupi u parku, kako imam želju da pročitam tu knjigu, i kako ću je, prvom prilikom uzeti iz biblioteke, ona je to zapamtila, i sada posle nekoliko nedelja (pritom bi valjalo naglasiti da sam ubrzo zaboravio na tu knjigu, što znači da je nisam ni uzeo iz biblioteke kako sam nameravao), knjigu sam imao u rukama, i propisno sam se obradovao; ne samo iz razloga što sam lud za tim austrijskim piscem, već me je obradovao njen gest. Dok smo večerali, izrazio sam joj zahvalnost, i jedva sam dočekao da je zgrabim (knjigu!) i prepustim joj se, u potpunosti.
13 godina međusobnog nasilja došle su do novog vrha u julu 2014., sa izbijanjem operacije "zaštitni rub", što je dovelo do ispaljivanja preko hiljadu raketa na Izrael, do smrti desetine Izraelaca i stotine Palestinaca, te do dodatnog pojačanja boli, potištenosti i razaranja na obe strane. Posle višestrukih operacija Tsahala u Gazi nismo uspeli da rešimo problem upotrebom vojnih metoda. Mi, građani koji živimo u okruženju Gaze, osećamo na svojoj koži svakodnevno i godinama neprekidnu paljbu, život na rubu nasilja i uznemirenja kojem nema kraja.
Hladni rat u svetu mode je završen. Vrtoglavi uspeh koji su postigli Marko Mitanovski i gruzijski modni kreator David Koma samo su dva primera za to. Oni su savladali sve prepreke i otvorili put novim mladim kreatorima. Ovim putem krenuli su Goša Rupčinski iz Rusije i Laura Tajs iz Litvanije. Oduševili su publiku svežim
Недавно је Министарство просвете, науке и технолошког развоја преко својих школских управа послало допис школама, заправо директорима, секретарима и наставничким већима школа, да у оквиру израде новог закона о основама система образовања и васпитања изнесу своја мишљења.
Da državni aparat treba da bude manji i jeftiniji, treba. To se slažu i oni koji su na vlasti i oni koji bi da ih zamene. Jedni zbog toga najavljuju rekonstrukciju vlade dok drugi pričaju o smanjenju broja mesta u parlamentu. Po svoj prilici, rekonstrukcija je najverovatnija i to relativno skoro. Nisam siguran da prepoznajem metode uštede u najavljenoj rekonstrukciji. Manji broj ministara i nikakve suštinske promene u upravi? Jedan hrvatski kolega je prošle nedelje gostujući u noćnom dnevniku HRT rekao da je najavljena rekonstrukcija hrvatske vlade „samo kozmetička promena" zbog toga što je ostala samo još jedna godina mandata i premalo vremena da se bilo kakva promena oseti. I naša vlada ima nešto više od godinu dana mandata. A ima i onih ministara, ne baš popularnih kod glasača, kojih se treba osloboditi.
Та неће се Христос на љубав разљутити!
Ф. М. Достојевски, Браћа Карамазови
И Христос је био различит. Право на другост разуларена светина није разумела. Био је безгрешано различит од масе која је са крста спасила
Nemam osećanje mržnje prema vinovnicima Holokausta. Moja baka je pričala retko kada o ovim događajima, a otac nikada. Jedino što je izbacio nemački i mađarski iz upotrebe, i u životu nas nije nikada odveo u svoj rodni grad, Slavonski Brod. Što se samog Muzeja Holokausta tiče, prema njemu imam odnos sakralnog ćutanja. Njegova težina je toliko specifično teška da ni fizika to ne može da utvrdi - 400 megajedinica ljudskog bola? Pošto ne raspolažem vagom za precizno merenje količine ljudske patnje, ja u Jad Vašemu jednostavno - ćutim. Nedavno sam iznenadio, tako, jednog generala, stranca, u gostima. Očekivao je jedan sat političke indoktrinacije. Pošto sam ja prolebdeo kroz muzej, ćuteći, on se začudio i upitao me ko sam, i i odakle sam. Odgovorio sam, да ли се сечаш како било нам је пре, после свега, ша сад остало нам је, мој Београде... odgovorio sam, Bege, naravno. Mi smo slobodarski tip ljudi, a ne indoktrinatorski.
Да нас ране више боле
него зуце иза школе
него звуци оне строфе кад сам морао да одем
Ал' сад сам опет овде
ал' све нам се изгубило
посекли су кестен где сам некад тебе љубио
Не миришу липе
нема старе виолине
нема Циганина седог да за моју тугу брине;
pomislio sam u sebi dok su generalove reči usiljene ljubaznosti bledele u bezvučju učiteljske metode u meni, koju sam odabrao za rad sa narodom koji denacifikaciju nikada osetio nije...