Dame i gospodo narodni poslanici, U demokratskim zemljama je uobičajeno da program vlade sledi iz izbornog programa one političke grupacije koja je dobila poverenje građana. Mi želimo da u Srbiji uspostavimo demokratske odnose i utoliko smatramo da je prirodno da onaj program sa kojim je Demokratska opozicija Srbije dobila dvotrećinsku većinu na prethodnim izborima, iz koje većine proističe i ova skupština, da taj program zapravo predstavlja i program ove vlade.
Koliko su kod nas u Srbiji država, istoričari, političari , javni delatnici , pisci i štanceri udžbenika i novih istorijskih čitanki uporni u minimiziranju i brisanju sećanja na ljude i događaje iz antifašističke borbe, toliko su Rusi još uporni da nas ipak na to potsete.
Dok oni ulažu ogromni trud i napore da dokažu da 2. svetskog rata nije ni bilo osim kad im zatreba licitiranje sa srpskim stradanjima u tom ratu, Rusi nam uporno “imputiraju” antifašizam, a mi se ponašamo kao Pavle Vujisić u onom filmu kad mu pomenu neku gospođu o kojoj pojma nema a on kaže “Gospođa Pešić, o daaa, daaa”.
Srbija je zaboravila sebe, uvela kolektivnu amneziju na period od 1918. do 1999.godine.
I taman kad neki naši pomisliše da su konačno završili sa glumljenjem antifašizma zbog Rusa, a ono Rusi nas opet potsetiše, ne ostavljaju nas na miru ,pa uvrstiše film «Bitka na Neretvi» među 10 najboljih filmova o 2. svetskom ratu.,a onda i Medvedev dodeli medalju našem akademiku Dobrici Ćosiću.
Nekoliko dana pre toga bi jubilej našeg Valtera.
Nedavno sam pokušala da iskoristim jedan bogznakoji grip ove sezone, i u svoj toj muci ostavim cigarete. Za taj pokušaj na ruku mi je išlo ono odvratno stanje kad sve što unosite u sebe menja svoj pravi ukus i miris, pa tako i duvanski dim koji inhalirate ne liči ni na šta. Ali, avaj, to stanje je trajalo cela dva dana, pa kako sam polako ustajala iz mrtvih, tako se moje čulo mirisa i okusa popravljalo, a moja želja za pušenjem se vraćala.
Mislim, znam da nije najpopularnije, al' ko velim - ako ne može danas, a kad može?
Dakle, svima rođenim u FNRJ i SFRJ srećan Dan republike.
Pevajte, pišite, kačite slike i razglednice.
Na proslavi godišnjice boja na Kosovu prisutnima se obratio i prestolonaslednik Aleksandar Karađorđević, koji još uvek nije savladao srpski kako treba. Publika, ili grupica ekstremista, zavisno od interpretacije, je osim spominjanja haškog zatvorenika Ratka Mladića iznela neke opaske u smislu kako je vreme da Aca nauči malo srpskog. Govorniku se to nije dopalo pa se prvo drao zapovedno "Prekini!", pa ih oponašao kako govore "BUUU" i na kraju se pozivao na poštovanje, zaboravivši da se poštovanje stiče.
Nisam siguran koji je od uobičajenih blogovskih zavidljivaca, gunđala, pljuvača, kvariša, mrzitelja... pre 15-20 dana na nekom blogu komentarisao moju sasvim usputnu opasku da sam bio dugogodišnji dobrovoljni vatrogasac. Ne znam koji ali sumnja, naravno, pada na jednog od dva najveća zajedljivca i zavidljivca, predstavnike sitnodušne mizernoegzistencije. Dakako da bi se lako moglo naći, mislim da je na blogu kod Zili ili Wua ali nije mi to cilj.
У сусрет 35 година матуре које обележавамо следеће суботе, ево приче коју сам написао поводом 25 година исте
Od kad znam za sebe pok. otac je pravio italijansku hranu, ono što danas zovu "pasta". Lazanje, kanelone, špagete bolonjeze, i "one bele špagete" tj. karbonara. Ja sam (u svoj svojoj 'dečjoj pameti') bio samo posmatrač većine toga pošto sam odbijao da jedem išta osim pomenutih špageta bolonjeze (zaboga - špagete su CRVENE, dakle bez gluposti i eksperimenata), tek kad sam dosta kasnije postao skro pa svesno biće (moguće čak iza punoletstva) sam pristao da probam 'te bele'. Ako zanemarimo sve te paste nije bio neka domaćica i bog zna kako strastven kuvar opšteg tipa, imao je neki