Neposredno posle Margaretinog prvog rođendana, krajem marta 1999, pozovu Meri u Američku ambasadu. Otišla je vidno zabrinuta jer je svakim danom bivalo sve izvesnije da će nas bombardovati. Kad se vratila kao da joj je laknulo.
Evo šta mi je ispričala. Rekli su joj: “Sutra polazi konvoj sa američkim građanima i službenicima ambasade za Budimpeštu. Vaš ostanak u Srbiji nije bezbedan. Mi smo obavezni da zaštitimo sve naše građane, i zato Vi, vaš sin Zekeri i vaša ćerka Margareta, budite sutra ujutru ovde.Idete sa nama u Mađarsku“.
Meri je rekla:“ Ne.Moj muž ostaje ovde i ja ostajem ovde, a vi bombardujte“.
"Žestoke borbe danas samo bi ojačale vlast i mislim da to razume i (lider SNS) Tomislav Nikolić. Ako imate miran miting, održite govor i raziđete se, to može da ima efekat ukoliko imate program."
Dragoljub Mićunović 09.03.2011.
Evo, penjem se Judejom, u našu večnu i neotuđivu Prestonicu, staru Jeru. Idem na šljaku, klasika krug, gora Sion, prijem u Patrijaršiji, Maslinska gora, Getsimanski vrt i šakape do Golgote i Groba Gospodnjeg.
podloga za (jedan od) plakata 10. HSF, autor - Tihomir Tikulin Tico
Život je nekom majka, nekom ba(j)ka, nekom vic, a nekom strip... Ja bih strip, ako mogu da biram.
Dobro sad, život može biti i svašta nešto treće, ali bih tim dodatnim pobrojavanjem rasplinuo poetsku nit kojom sam namjeravao da ovaj blog usmjerim i povežem sa X, jubilarnim,
Došlo je ono vreme kada te je sramota što druge nije sramota. Da drugi ne bi videli da se stidiš, možda baš zbog njih, stidiš se nekako sam sa sobom, u samoći. Da niko ne vidi i ne sazna.
EDIT: И на препоруку и уз помоћ пријатеља:
Александар Ламброс: Срећан ти рођендан Републико Српска! (ЛИНК)