Ulazim u samoposlugu. Sa maskom. Prezam. Dohvatam plastičnu korpu. Gledam levo-desno. Čuvam se od svakoga. Svakoga čuvam od sebe. Tek nekolicina ljudi, jer onamo, na vratima stoji bezbednjak i pušta samo određen broj njih. Zamišljam kako me drška korpe ne dodiruje, nego lebdi unutar kružno oblikovanog položaja šake, onog položaja šake koji se obično zauzima kad se stvarno drži korpa. I dalje vežbam disanje, kao da po prvi put nosim masku. Razgledam, kalkulišem, raspet između cena, minimalnog broja potrepština i težnje da što pre završim i šmugnem odatle, tako povećavajući šanse da zaštitim druge od sebe i sebe od drugih.
Dosta o Brexitu, dosta kenjaže, to nije neka stvar na koju se može uticati i prema tome je potpuno glupotrošiti vreme i energiju na isti. Pored toga, glavni akteri su toliko annoying, da već pomalo počinju da zagađuju život. Stoga ćemo malo o kineskoj filozofiji (kažu da je kurs o praktičnim aspektima tradicionalne kineske filozofije jedan od najpopularnijih kurseva ja Yaleu), pa čak i po cenu da me se optuži kako sam new age lujka.
Ljudi se neretko iznenade kad saznaju da mogu mnogo toga naučiti od Konfučija, Lao Cea i drugih kineskih tradicionalnih filozofa. Suprotno
Не пишем наручене текстове
Поручило ми да напишем нешто о свом опусу и блогерском искуству које ће се, из нехата и ничим изазвано, једног лепог дана претворити у збирку радова!
Како написати наручени текст? Како себе не доживети преозбиљно и избећи замке еготрипа?
Za ovu priliku izdvajam nekoliko njegovih mudrih poruka.
• Demokratija je najgori sistem - osim svih ostalih.
• Istorija se ponavlja, ali svaki put sve više košta.
• Kad čovek dugo živi, otkrije da
BEOGRAD, 21. maj 2012, (Njuz) – Odmah pošto su saznali da je na predsedničkim izborima u Srbiji pobedio kandidat Srpske napredne stranke Tomislav Nikolić, beogradski intelektualci počeli su širom centra grada da prave Borisa Tadića od blata.
Doskorašnjeg predsednika Srbije i prvog čoveka Demokratske stranke od blata su najpre počeli da prave intelektualci okupljeni oko profesorke Srbijanke Turajlić u Tašmajdanskom parku.
- Tačno je da smo mesecima unazad pozivali ljude da ne izadju na izbore, ali nismo baš očekivali da Tomislav Nikolić zaista pobedi. Tek kada smo na televiziji iza Nikolića videli Kemiša i sve one face shvatili smo šta se dogodilo. Istog momenta počeli smo da pravimo Borisa Tadića od blata i za sad nam baš dobro ide – rekla je novinarima profesorka Turajlić.
Na drugom kraju grada, na Topčideru, Borisa Tadića od blata prave Vesna Pešić i njeni istomišljenici iz kraja.
- Jesam rekla sam da ću na izborima glasati za Nikolića, ali pobogu, niste valjda to shvatili ozbiljno! Taj čovek i ona bulumenta likova oko njega zemlju će vratiti u devedesete – promrmljala je Vesna Pešić, dok je umazanim rukama brisala znoj sa kaljavog lica.
Kako nezvanično saznajemo Borisa Tadića od blata već su počeli da prave i u drugim delovima grada, pa ga tako u Zvezdarskoj šumi pravi Petar Luković, a u Čuburskom parku ekipa okupljena oko „Peščanika“.
Moj doprinos pripremama za fakultetske prijemne ispite naredne godine
Vidno zadovoljan uspehom svoje tetovaže obrva, poznati estradni umetnik DKK rešio je da svoje telo obogati novom tetovažom. Ovoga puta, tetovaža je u obliku bokora dlaka ispod pazuha.
- Odavno već se brijam ispod miške jer na taj način smanjujem znojenje za vreme napornih koncerata. - izjavio je DKK. - Međutim, zbog toga sam postao predmet podsmevanja jednog broja kolega (uglavnom onih tradicionalnih mačo muškaraca tipa EO i BD) koji mi prebacuju da sam previše feminiziran, što svakako nije tačno. Ova nova tetovaža omogućiće mi da i dalje budem glatko obrijan i manje se znojim, a da u isto vreme ne izgubim ništa od svoje muškosti.
na ovaj blog, a onda se desilo OVO!
...Tacnije, moderator-volonter.
Sa moje strane, mislim da je stvar karaktera ili neke licne etike. Kad neko pise o mojoj oblasti stvari koje zbunjuju narod i izazivaju kolektivnu sumnju i paniku, ja se osecam prozvano, neki put cak i poimence jesam od strane drugih blogera, da dam svoje misljenje o tome. Tako se sinoc i jutros npr. desilo da sam provela 2 sata pisuci na tudjem blogu, pokusavajuci ljudima da objasnim da, iako postoje mnoge finansijske mlaverzacije u zdravstvenoj politici, niko ne pokusava da ih otruje insulinom. Desavalo se to i ranije: na blogu o “blagodetima” pusenja,