Овај текст је наставак дискусије на теми изнетој на Сунце прошлог лета у овим текстовима КЛИК и КЛИК.
Шта смо тада имали: једну моју радикалну идеју о драстичном унапређењу пољопривреде и суштинско преоријентисање Света на соларну енергију, те друштвено-економске имликације такве трансформације. Из дискусије која је уследила смо научили много тога о економским, техничким и технолошким изазовима који би стојали на путу, али ништа што би суштински оборило ту идеју или понудило бољу алтернативу.
Шта се у међувремену дешавало?
Као прво уметник наслика позадину па ево наше: ово је већ девети месец за редом како се бележе рекордне температуре за период од годину дана. Не мора ништа да значи, али је прилично занимљив тренд у контексту ове приче.
Као друго, цена нафте је наставила да пада и отишла испод 30 долара, а постало је јасно да ће цена остати на ниском нивоу дуже време, да није само обарање руку Саудијаца и Амера поводом удела на тржишту и завртање руке Русији. Инвестиције у обновљиве изворе енергије су претекле инвестиције у фосилна горива по први пут. Продаја хибриних и електричних аутомобила је почела да опада, највероватније јер су под условима јефтине нафте конвенционална возила на бензин поново постала веома примамљива.
provalio sam jednu foru sa autoritarijancima, raznih fela i vrsta - naime, oni nastupaju prema vama sa neke visine, viču po običaju - iz nekog razloga, meni nejasnog, imaju običaj da arlauču na vas. pa onda, pežorativne reči koje vas umanjuju kao ličnost: vi ste male fukse, bitange, profuknjače... šta god, samo da vas umanji a sebe uvisi i učini se prividno nadmoćnim nad vama po pravilu udaranjem u srž vašeg kvaliteta kao bića, inteligencije ili ličnosti.
Baš sam dokonao na ovu temu kada Milanče (inž. Milan Novković) pomenu to mi/oni raslojavanje. Ta pojava je postala baš nekako osobena za Srbiju, a ne primećujem je na drugim mestima gde putujem, posla ili zadovoljstva radi.
Milan Nikolić, sociolog, kaže da ono što zna, ali ne bi mogao da dokaže na sudu, jeste da postoji interesna koalicija koja je za smenu Tadića. On podseća da najbogatiji ljudi iz Kluba privrednika nisu plaćali poreze u zemlji i da su naterani na to. Prilično su se zadužili, a banke neće da im daju pare kao ranije, kredite nisu vraćali, a sada prosto hoće da dođu do svežeg kapitala. Tu je NBS, koja sada možda dobija neiskusnu administraciju. „To je dobro orkestrirana akcija tajkuna i belih listića, ali oni ne žele da se zadrže samo na smeni predsednika, već žele drugačiji DS. Zato unutrašnjim snagama treba dati vetar, plus medijska hajka. Žele da se stranka razbije i rasparča, da je Pajtić preuzme u Vojvodini a da ostalo uzme Đilas. Tadić jeste napravio dosta grešaka i gluposti, on će to da plati, a neki hoće da ga zatuku u prašinu. Ima i nekih sitnih malih interesa u stranci, da se ne otkriju neke stvari. Do te mere se ide u tom pravcu da mislim da je ugrožen i život Tadića. Ima tu i stranog elementa. Svi oni su zainteresovani da se stranka uništi.”
Centar za međunarodnu saradnju i održivi razvoj (CIRSD) pokreće od 16. juna na svojoj internet stranici „VIP kolumnu o održivom razvoju jugoistočne Evrope“, rubriku o razvojnim šansama Srbije i regiona, koje se pružaju u okviru koncepta održivog razvoja.
U većini zemalja u razvoju ili u tranziciji, često se misli da će brži privredni rast sam po sebi ostvarivati ključne razvojne ciljeve, što je naprosto netačno. Krenimo od osnovnog pojma.
Ima puno zabave u povezivanju totalno nebitnih informacija sa realnim životom. Mislim na podatke koji stvarno ovde nikog ne interesuju. Kao na primer planovi Evropske komisije o energetskoj efikasnosti. Koga je briga?
A onda, posle pete stranice elaborata, stiže se do nekih brojki. Koliko će ta energetska efikasnost da košta, koga, kako, kojom dinamikom, koliko ljudi će da usisa, iz kojih industrija?… U svakom slučaju, igra velikih brojki. O tome sam pričala ove nedelje na klikerima .
Srbija je podstaknuta da se prikloni evropskoj
Šta je sve eksplodiralo sa gasovodima u Baltičkom moru?
Od eksplozija koje su 26. septembra 2022. raznele delove nemačko-ruskih gasovoda Nord strim 1 i 2 neuporedivo je glasnija ćutnja kojom je obavijen čitav događaj. Mehurovi gasa na površini mora iznad razvaljenih gigantskih cevi bili su najglasnije što se čulo diljem Slobodnog sveta, glasnije čak i od ono nekoliko stidljivih optužbi na račun Putina i Rusije osumnjičenih za diverziju u prvih nekoliko časova i dana, lansiranih od strane najhrabrijih u beščašću poslenika besramne propagande..
Državne vlasti i nadležni organi Nemačke, Danske i Švedske glasno ali istovremeno stidljivo najavile su brzu i efikasnu istragu za utvrđivanje uzroka i počinilaca pretpostavljene diverzije. Svi mdeiji su jednako glasno ali takođe stidljivo ispratili događaj, dok je mejnstrim središte pažnje sa aktera i političkih posledica nežno ali odlučno usmeravao ka ekološkim aspektima događaja.
Pojedini političari poput Viktorije Nuland, američke podsekretarke u Stejt Dipartmentu u događaju su tražili pozitivne aspekte a bivši poljski ministar inostranih poslova u kasnije izrbisanom tvitu čestitao je Amerikancima.
Obe reakcije krajnje su razumljive: uzloga Nulandove u događajima u Ukrajini i pozicija u onome što
se kolokvijalno naziva američkom dubokom državom sa jedne, i tradicionalnim odnosom Poljske prema Rusiji, sa druge strane, ovo drugo debelom crvenom linijom podvučeno izjavom poljskog premijera da je razlog postojanja Poljske i Evrope - uništenje Rusije.
Šta se događalo u međuvremenu? Vrišteće ništa, najglasnije u tragikomičnim momentima sa odbijanjem Švedske, Danske i Nemačke da međusobno dele podatke, i proglašavanjem detalja iz istrage državnom tajnom.
Onda se pojavio tekst Sejmura Herša, čoveka koga mnogi smatraju najboljim istrađživačkim novinarom današnjice:
How America Took Out The Nord Stream Pipeline
Najveći deo mejnstrima ga je prećutao. Neke od pomenutih isntitucija su ga blago i ofrlje demantovale. A najveći deo onoga što sebe voli da zove demokratskom javnošću ga je jednostavno ignorisalo. Isti "intelektualci" i branitelji "vrednosti" koji su Džuliena Asanža odavno odradili i zaboravili. nahranjeni novim temama i drogirani dnevnim dozama "sopstvenog mišljenja". Šta se, u svetlu razaranja Nordstrim gasovoda desilo sa međunarodnim pravom? šta sa vladavinom prava generalno, šta sa slobodom javne reči, šta sa nepovredivošđću imovine ,šta sa demokratskom javnošću nisu teme od značaja za današnji slobodni svet i hrabre humanističke intelektualce koji sebe vole da zovu "levičarima".
I dajdžest, za one koji ne vole duge tekstove:
.