sve objasnjeno gde zivimo i koje su vrednosti na ceni.
"Da bi doneo odluku, presudi; da bi presudio, budi razuman; da bi bio razuman, donesi odluku" - možda petlja u ovoj "logici" i nije najočiglednija onima koji veruju više od drugih, pa nemaju petlju nego liniju koja polazi od verovanja, možda sam je ja pogrešno preveo, možda nije petlja nego spirala, ali tu je negde i petlja, petlja, petljica, kao u onom cirkusantskom cilindru gde vešti momci, ili devojke, voze motore ili mala kola u krug.
Čudo oko tog verovanja (sad više nisam siguran da li sam već pisao o tome i u svom blogu negde, ili samo u komentaru kod Čera, komentara se sećam, godine mi zbunjuju pamćenje zbunjeno od rođenja) je što možemo da ga uključujemo ili isključujemo po želji (tj ko ne može baš u nekom zadatom trenutku može da se obuči da to radi) sa neverovatim i iznenađujućim rezultatima!
"Pozivati se na citate, znači oslanjati se na dobro pamćenje, a ne na zdrav razum" - Leonardo Da Vinči
Da li je navođenje gornjeg citata u kontradikciji sa njegovim značenjem? Contradictio in verbo
Kao da mu smisao leži u neizricanju. Poput onih stvari što nam se prikazuju tako što nam se ne otkrivaju. Kao ... kao Tao.
Povređen, ponižen, uništen.... isuviše su blage reči za ono kako sam se tog dana osećao.
Danas poznata i priznata lekarka, specijalista, a onda samo sedamnaestogodišnja šiparica željna čvrste, snažne, mišićave muške ruke - vodilje kroz traume defloracije i emanacije, zatirala je moju osetljivu i romantičnu dušu svakom sledećom rečju.Dobro je, mislio sam dok sam se borio sa knedlom u grlu, velikom kao ona mamina, sa šljivom, ostaćemo bar drugovi ako ne...
-Ne,
There are two reasons for this. The first is that, having done what I do over a considerable time, I have become adept at it. But another reason is that it is more acceptable from a societal point of view to establish continuity and therefore predictability in my persona.
Pre par dana dobio sam ljubazni poziv, na kojem se evo javno zahvaljujem, da ucestvujem u radu Politickog foruma - novog pokusaja da se artikulise politicko nezadovoljstvo koje postoji u delu nase javnosti.
Juce je odrzana i prva sednica ovog ad hoc tribunala, o cemu ste vise imali prilike da citate cak i u rezimskoj stampi. Nazalost opet senzacionalisticki i to kroz manje ili vise otvoreni podsmeh spram stavova Vesne Pesic i njihovog spinovanja u cilju predstavljanja autorke kao poludele ekstremistkinje opsednute u svojoj ludosti likom i delom buduceg premijera.
I ako nisam stigao da uzmem rec - ponajvise jer je u Sali bilo mnogo onih koje sam zeleo cuti, nadam se da mi organizatori nece zameriti sto cu se u najboljoj nameri na njihovu aktivnost osvrnuti javno.
Da su svi ljudi racionalni demokratija ne bi bila najmanje lose rijesenje vec najbolje.
Da ne postoji ta kolektivna iracionalnost u glasackom puku, populisti i ostali sarlatani lijepih rijeci nikad i nigdje ne bi dobili jedan glas,a kamoli vlast.
Koliko je jaka srpska kolektivna iracionalnost najbolje pokazuje slucaj uspona SPS koalicije koja se uz brdo populistickih i prije svega nerealnih PUPS obecanja srpskom puku nametnula kao da predhodne cetiri godine nit je luk jela nit luk mirisala.
I nema veze sto u drzavi u kojoj vlada sistemska korupcija Ivicina policija nije sprovela niti jednu jedinu istragu koja bi se zavrsila pravosnaznom presudom nekom drzavnom cinovniku.
Koprive sam samo dva puta pripremala u životu, prvi put prošle godine u Severnoj Vestfaliji, brala sam ih u rukavicama oko golf terena i posle napravila pire, a ove godine su mi koprive doneli Mina i Goran na povratku s Rajca, gde sam i ja bila, al sam zaboravila da je nabarem, kao i divlju nanu, a bilo je čitavo polje, a sve zato jer sam se zaludela s paraglajdingom i idejom lebdenja nad livadama.
Nije zameriti onima što misle da bi svi što drže do svoje normalnosti, pameti, lika i dela, morali pre poludeti nego što bi pristali na polu-odgovor o smislu življenja, strukturi prostora i vremena, beskonačnom ili konačnom, fenomenu novog kvaliteta koji izranja iz organizacije a da posle toga ne može da se dekonstruiše, estetici, etici, veštačkoj inteligenciji i ostalom.
Nema časnog pristajanja - tj postoje samo muke do smrti, odustajanje pa zaboravljanje, ludost i, na kraju, odsustvo samopoštovanja pa prihvatanje odgovora.
Opet ono moje „3Z”. Zgrožen, zgranut, zgađen. Da li moji sunarodnici stvarno mrze Rome ili je to stanje opšteg raspada moralnih vrednosti u Srbiji. To što se bijemo sa policajcima, pa ili oni nas izlemaju ili mi njih, smatram folkloritom našeg naroda. Ali kad se sa policijom bijemo zbog toga što ne volimo neku etničku grupu, onda je to već problem i to ozbiljan. Pregledao sam dostupne snimke sa intervencije u Resniku i zanemeo. Iz građana koji sam video na snimku izbija mržnja. Neartikulisana mržnja koja predstavlja nagoveštaj mogućeg haosa.