Hajnc fon Ferster (Heinz von Foerster), "Sokrat kibernetike":
Bio sam u gostima kod neke porodice, u Bostonu, ako se ne varam, čekali smo i čekali da se dečak vrati iz škole. Stigao je sa satom zakašnjenja, očiju punih suza, još jecajući. Pitali smo ga: „Šta se dogodilo, zašto plačeš?" „Morao sam da stojim u ćošku jedan sat!" „Ali, zašto?!" „Zato što je učiteljica rekla da sam bio bezobrazan." Roditelji su pitali: „Pa, šta si uradio?" „Učiteljica je pitala koliko je 2 puta 3 i ja sam se javio i rekao da je to 3 puta 2, i onda su se sva deca smejala, i učiteljica je bila jako ljuta i povukla me je za uho i rekla da sam bezobrazni obešenjak i da moram da idem u ćošak jedan sat, i da 2 puta 3 nije 3 puta 2, nego 6."
Onda sam mu rekao: „Ali, ti si bio potpuno u pravu! 3 puta 2 jeste 2 puta 3. Možeš li ti to da dokažeš?" „Naravno!", rekao je on, uzeo olovku, nacrtao tri tačke, ispod njih još tri tačke i rekao: „To je 2 puta 3. A kada okreneš papir, onda je 3 puta 2."
To mi kaže šestogodišnje dete, a učiteljica ne razume da je tu već shvaćen komutativni zakon multiplikacije - koji ona, draga učiteljica, još nije shvatila!
Mnogo se sunca te sezone prolilo po nama. Luna i ja smo jednoga dana naprasno spakovali šator i nešto stvari i krenuli na Mljet; znali smo unapred da su tamo neki od naših prijatelja, što ne znači i da su oni očekivali ili želeli naš dolazak. Pridružio nam se i Grom,
AleXandar Lambros
Justinijan I će u sećanju kasnijih Vizantinaca ostati kao jedan od najvećih vladara njihovog carstva. Teško je, međutim, poverovati u njegovu popularnost kod podanika koji su živeli za vreme njegove vladavine. Njegova grandiozna, doslovno imperijalna politika koja je išla za tim da u okvir rimske države povrati zapadne teritorije u međuvremenu potpale pod vlast raznih germanskih plemena, koštala je podanike nezampaćenih finansijskih napora. Justinijan je uspeo da, osvajanjem Italije, severne Afrike i dela južne Španije, povrati nekadašnje rimske teritorije, ali po ceni koja je carstvo umalo koštalo kraha. Sem toga, taj poslednji uzlet negdašnje rimske slave bio je kratkog daha.AleXandar Lambros
Tekst Mišela Onfrea, francuskog mislioca, autora ozloglašenih knjiga Umetnost življenja, Vajanje sebe, Politika pobunjenika, Teorija zaljubljenog tela, Ateološka rasprava (iz koje je i preuzet ovaj odlomak) ... Osnivač Narodnog univerziteta u Kanu na kome predavanja drži besplatno ....
Brak iz ljubavi između katoličke crkve i nacizma uopšte ne dolazi u sumnju: primera ima u izobilju, i to ne sitnih. Saučesništvo se ne temelji na ćutanjima koja odobravaju, na eksplicitnim kazivanjima, iako punim značenja ali neformulisanim do kraja ili na proračunima koji polaze od pristrasnih hipoteza. Činjenice svedoče onom ko ovom pitanju priđe ispitujući istoriju: to nije brak iz računa, poručen interesom da Crkva preživi, već zajednička deljena strast prema istim nepomirljivim neprijateljima: prema Jevrejima i komunistima, izjednačenim većinom u konceptualnom skladištu judeo-boljševizma. Od nastanka nacional-socijalizma do sklanjanja ratnih zločinaca III Rajha posle pada režima, od ćutanja Crkve o tim pitanjima oduvek, pa čak i danas - uz nemogućnost da se arhiva o toj temi u Vatikanu ispita - područje svetog Petra, Hristovog naslednika, bilo je i područje Adolfa Hitlera i njegovih nacista, francuskih fašista, kolaboracionista, višijevaca i ostalih ratnih zločinaca.
AleXandar Lambros
Ne ložim se uopšte na priču o sukobu/obračunu civilizacija. Ta apokaliptična vizija sveta je, mene ako pitate, još jedna verska budalaština koju su smislili popovi, imami, kardinali, sva ta sila lezilebovića i ispirača mozgova, kako ne bi ostali bez posla. Vide i oni da se vremena menjaju
Odmah da kažem: nije svaki bog tvorac, kao što ni svaki tvorac nije bog. Drugo, ovo nije potpuna priča o tvorcima i bogovima, već samo nekoliko mrvica o njima. A sad da krenemo.
U vrlo staro vreme bilo je puno bogova i boginja - više hiljada, ako ne i više. Izgleda da taj broj zavisi od stepena razvoja ljudskog društva. Svako želi da nametne drugima svoje božanstvo, ali za uspeh u tom poslu potrebna je izvesna sila, nekad intelektualna, često fizička, a ova druga dobija na snazi tek sa razvojem države.
раб божји, Александар Ламброс
Сестре Српкиње,Све бринући за спас ваших душа и њихов улазак у Царство Небеско, потражих савета од пастира наше свете мајке Цркве, мудрих како змије и безазлених како голубови, који су, по безграничној милости Божјој, благоизволели саставити подсетник за исповест вас лакомислених женскиња у 1023 тачке ради вашега спасенија и избављенија од сагрешенија ...
Издвојени су смрти грехови ради лакшег уоченија а остали се могу наћи на следећем линку
Povod za ovaj tekst je jedan komentar Vojislava Stojkovića (Jeremije) na mom blogu. Pošto pomenutog Čoveka izuzetno cenim, rešio sam da se malo potrudim oko ovog teksta.
Vojislav se interesovao za Ispovest u Pravoslavnoj crkvi. Ispovest bez pokajanja u Pravoslavlju ne postoji, ona je deo Svete Tajne Pokajanja.
NASTANAK
Sveta tajna Pokajanja vodi poreklo od Isusa Hrista. Hrist je u svojim propovedima govorio: "Pokajte se,
Осећам потребу да напишем текст о мојим виђењима најновијих дешавања у Српској Православној Цркви, пре свега поводом избора новог Светог Синода.
Верујем да је довољно позната чињеница да у Српској Православној Цркви постоје озбиљне поделе. Ја бих их назвао раздвајањем жита од кукоља. Веома ме радује избор новог Синода, кога
Često se stvara utisak da se za Vaskrs i Božić kaže kako su i jedan i drugi najveći praznici. Pravilno je za Božić reći da je najradosniji Hrišćanski praznik, jer slavi rođenje Hristovo, a Vaskrs najveći praznik jer se slavi Hristovo Vaskrsenje iz mrtvih.
Zanimljivo je da se kod mnogih Pravoslavnih hrišćana odomaćio i katolički naziv Uskrs. Radost Vaskrsa ili Uskrsa