Da ne zakrčim Zilin blog o kučićima sa komentarom na temu Kako sam se za ženom uspešno popeo na Bear Peak, 2578m, prvi put posle ~8 godina, i šta nam se sve tamo desilo, evo blog o tome. A i da imate gde da nastavite sa kenjanjem na temu Č vs P, W vs E, ustvari na bilo koju temu koju nađete za shodnu, uključujući i ovu o kojoj je blog, ako nemate pametnija posla. Da kažem da sam Bobića odma banovao, u smislu retorzije. Dobro, nisam, naravno. ;)
I još jednom, po ko zna koji put, se pokazalo da nema te ankete, nema tog statističkog ispitivanja, nema tog "polla", čega sve ne, koji će pouzdano utvrditi šta ljudi misle i osećaju. Još smo mi daleko od sveta u kome će algoritmi vladati ljudima. Granica ljudske iracionalnosti nema- tj ista je bezgranična.
Stvarnost je nepredvidljiva, a smisao je samo pričica kojom sebe naknadno ubeđujemo (ili uspavljujemo) da je situacija pod kontrolom.
Odavno nije vest da je u Srbiji vlast nešto ukrala ili predsednik nešto slagao.
Vest je da postoji sudija koji je spreman da presudu donese po zakonu, u skladu sa sopstvenom svešću i savešću.
Doneta prva presuda da PIO penzioneru vrati uzeti deo penzije
Iako sam bez ikakve sumnje temeljno i visoko obrazovana, nad-nadprosecno inteligentna, do srzi ateisticka, do neizdrzljivosti racionalna, do apsurda sumnjicava, i do bola svesna osoba, moram da priznam da s vremena na vreme procitam svoj (a i jos poneki) horoskop. Da ne bude zabune (za apsolutno opravdane podsmehe me apsolutno zabole) to je najcesce slucaj kad mi preko web stranica renomiranih svetskih i domacih medijskih kuca isti dodju na "a mouse click away"...
Sad, uopste ne treba imati iluziju da imam i zrnce verovanja u to sto je neki slatkorecivi sarlatan/sarlatanka nalupao
Ideju za ovaj tekst dobio sam čitajući tekst Lu Brefora, šefa kancelarije Svetske banke u Srbiji. Naime, ako zanemarimo gađanje ciframa o uštedi. predlog gospodina Brefora je nešto o čemu ozbiljno vredi razmisliti. Ali, nije me menjanje vremenske zone motivisalo za pisanje ovog teksta, već činjenica da je 70% firmi u Srbiji prešlo na radno vreme od 9 do 5.
Sve je počelo 2003. godine kada je Savet ministara Srbije i Crne Gore doneo odluku da svi zaposleni u ministarstvima i službama pod njihovom ingerencijom radno vreme "usklade sa evropskim". Nepunih 10 godina kasnije "od 9 do 5" je postalo najčešće radno vreme i u Srbiji.
"Oj Danilo, čedo moje drago,
sad me slušaj i upamti dobro:
na splavov'ma ne zameći kavge!
Ako li me ne bi poslušao
otišla bi kola niza stranu!
Nisi Marko a ja nisam Sloba,
ostavku bih podneti morao
I Srbiju u crno zaviti!"
Cenim da je ovako nekako izgledala beseda koju je predsednik Vlade Srbije održao svom sinu a propos ponašanja na kulturno-umetničkim dešavanjima koja za omladinu i policijske generale priređuju ovdašnje ustanove kulture privezane duž savskih obala. No taj su roditeljski savet sem omladinca čuli i kleti dušmani te prionuli na svoj izdajnički rad koji je zamalo doveo do potpunog potonuća Srbije. No to se, eto, i Bogu hvala, ipak nije desilo.
A šta se jeste desilo?
Taman sam se navikao na činjenicu da kradu. I stvarno sam bez puno nerviranja prihvatio da čak ni glavni putevi ne mogu da se očiste zato što su spiskali sve pare iz opštinskog budžeta, pa za čišćenje snega nije ostalo ništa. A i glupi sneg, nije mogao da sečaka jedno šest meseci, dok se ne skupe pare. U stvari, bolje što nije, ko bi čistio toliki sneg po avgustovskoj vrućini.
O ubistvu Slavka Ćuruvije zna se praktično sve još od samog momenta egzekucije. Neki su, kažu, znali i pre toga. Naredbodavca, transmisiju, način.
„Ćuran“: Mira Marković, Rade Marković, Milan Radonjić, terenci.
I svako malo su se pojavljivale nove pretpostavke, novi detalji, potencijalni pomaci u istrazi. Ali je sama istraga tapkala u mestu.
Šta je to što je učinilo da Aleksandar Vučić ponovo slavodobitno pobere lovorike i prima čestitke sa svih strana, uključujući i svoje – kobajagi – oponente?
Da se vratimo samo nekoliko koraka unazad:
Ma kakve devedesete - osamdesete su zakon!
Tričetiriput godišnje firma organizuje važne sastanke za dva-tri tuceta svojih ljudi iz celog sveta. Ali, pošto su današnje firme svesne i brižne i vode računa o sveukupnoj dobrobiti svojih ljudi, ti se sastanci obično organizuju na mestima gde se posle rada može i opustiti i uživati. Tako firma lako ustanovi ko posle celodnevnog rada može i celonoćno da banči ali i da se, posle lumperajke do 5, u 8 uredno pojavi izbrijan, svež i načasupažljiv...
2007. godine Demokratska stranka, u borbi za glasove, na prvo mesto liste za narodne poslanike stavlja Ružicu Đinđić. Time su dobili glasove onih birača koji su se tada lomili između DS i LDP, ali i određeni procenat potencijalnih apstinenata.
2008. godine pred izbore se hapsi Goran Knežević, tadašnji gradonačelnik Zrenjanina, čovek koga su u poslovnim krugovima zvali "Gospodin deset posto", drugi čovek DS u Vojvodini. BT pred izbore "pokazuje" biračima da niko nije nedodirljiv. Prošle su skoro četiri godine, a promenila se samo stranka gospodina Kneževića. SNS ga dovodi u svoje redove, a o prijavi protiv njega javnost kasnije nije obaveštavana.