Kada mi je otac umro javili su mi telefonom. Osetio sam olakšanje. To me je malo iznenadilo. Krajnja ravnodušnost bila bi primerenija. ipak, osetio sam olakšanje.
Nisam ga poznavao. Moglo bi se reći da smo bili poznanici, upoznali smo se par godina pre nego što je umro. Na moju inicijativu. Ona je bila posledica nečeg što se kolokvijalno zove unutrašnji poriv. Došao sam. Predstavio se. Onda smo se rukovali. Imao je belu kosu i bradu. Gledao sam pokušavajući da zapamtim kako ću izgledati kad ostarim. I on je radoznalo gledao mene.
I to je bilo to.
Posle
One lepe nove zgrade na Vračaru, ali sa zadnje strane - prozor u prozor, nekih 5-6 zgrada gledaju jedna u drugu. Komšinici se javljam kad ujutro podižem roletne, skroz pristojna žena, srednjih godina. Baba spava na kauču već nekoliko nedelja - možda i stalno, pa ja sam taj koji se tek doselio. U svakom slučaju, nisu u ovom kraju svi tako naročito bogati - da jesu, valjda baba ne bi spavala u dnevnoj sobi.
Letnje večeri. Otvoreni prozori.
- Dođi, spremiću ti ono što najbolje znam. Pržena jaja! (Ženski, dubok, rapav, stariji glas, pa onaj smeh što liči na kašalj,
Oj, joj, sad si se toj setila.. A jes, u pravu si, i ja kad zamiriše leto setim se mog oce.. Višnji da mu da miran san..
Jes, rekla sam da ću i toj da pričam. Toj, kako se veselio Jevrem, toj je svaku njegovu meraklijsku noć pantilo selo, dole do Mezulane i Rogota se čule daire i Cigani..
Imao je moj oco teške muke u sav svoj vek. Mlad je osto bez oca i majke, sami, on i brat na imanju, trebalo je steći i sačuvati, a bio je i čuvaran i trgovac koliko je bio
dakle nije pitanje prava kako nastaju drzave, secesija se ne regulise propisima.
Danas je kod mene svratio Nikoletina Bursać, moj ratni drug. Nije njemu ime Nikoletina, nego ga ja samo tako zovem. Ime mu je Željko, preziva se Bursać, i rodom je iz Srba. Pošten, jebiga, jer da nije imao bi nešto više, a znam da živi Batajnici u nelagalizovanoj i nezavršenoj kućici koju je radio sam, nogama i rukama.
Željko nema "uzao na jeziku" i zato se družimo. Krajišnika koji Mladića zove herojem" Mnoge bene ga ne razumeju, ali što vreme više protiče, više ljudi vidi da Željko ne priča napamet. Ceo rat je proveo u Krajini i nije mu palo na pamet da odatle neđe
Kome više verujete: ministru-lekaru ili ministru-nelekaru?
Kaže ministar-lekar: "Meni deluje neverovatno da je bilo koji zdravstveni radnik svom pacijentu dao veću dozu da bi došao do finansijske koristi."
Kaže ministar-nelekar: "Da budem ovde jasan i precizan, prepisivali su više lekova nego što je potrebno pacijentima, da bi potrošnja tih lekova bila veća kako bi dobijali veći novac."
Neke od izjava Verice Barać:
21.04.2009. Stranke na vlasti najgrčevitije brane javne fondove, javne nabavke, javna preduzeća i ne dozvoljavaju njihovu kontrolu upravo zato što se iz njih finansiraju političke partije.07.04.2010. Višegodišnje kontinuirano donošenje štetnih odluka dovelo je do opasnosti da Srbija uskoro ostane