Или када се слон нађе у стакларској радњи.
Aktivisti NVO BUBE92 i učesnici kampanje "Sloboda i šengenska viza teheranskim mangulicama - SišTM" u saradnji sa blogerima B92 + moderatorkama (05 i, naravno, 012) kao i ostalim sa nezavisnih blogova uz veliku podršku ogromnog broja radnih ljudi, građana i poštene inteligencije, organizovaće javnu tribinu pod geslom:
"Žurka BUBE92 iako Milutin Milošević još nije objavio knjigu. Lenčuga jedna!"
Duboko sam uvređen ali nimalo iznenađen. Naslovi u novinama, elektronskim medijima a bogami i na malim ekranima naših čarobnih kutija počinju besomučnu hajku na policajce koji su „brutalno pretukli urednika NIN-a“. Odmah je pronađen i video zapis bezbednosne kamere koja treba da dočara taj „vandalski“ čin „neobuzdane horde nasilnika“ koja „nevinašce“ prebijaju na očigled zgroženih građana.
Nazivate nas braćo Srbi i sestre Srpkinje: Džukelama, Pubovima, Skotovima, Glupacima, Drotovima. I u pravu ste.
Vi nama možete sve a mi vama ne smemo ništa.
Pre skoro dva meseca, rekao sam da se neću javljavati na ovome blogu sve dok Vladimir Petrović bude VIP autor. Povod je bio tekst koji relativizuje ratne zločine i ogromna podrška koju je imao od strane blogera.
No, današnje hapšenje Gorana Hadžića je ipak stvar koja je učinila to da prekršim obećanje. Prosto, mislim da je sadržaj onoga što hoću da kažem po važnosti prioritetniji od moga ličnoga protesta, zapravo, da dopunjava moju prvobitnu reakciju.
Kao što je širom auditorijumu na ovome blogu poznato, ja sam Srbin iz Hrvatske i tamo sam živeo i silom
Ne znam ni šta bih dodao. Mene je, lično, sramota kada se sretnem sa ovako nečim. I svaki put se iznova tako osećam - baš lično, i samo u svoje ime, ne petljam se u tuđa posla i tuđe glave.
Mržnja, zavist, ogorčenost... odabrati život u tome, uživati u zlu ... i ništa, baš ništa, ne raditi na sebi.
Збирни подаци о 1968. години у свету су импресивни и недовољно познати јер њихово објављивање није одговарало ниједном режиму:
· 1968. је трајала је преко 400 дана, од децембра 1967. до почетка 1969. године, (у Италији пуне две године, до краја 1969. године),
· обухватила је све развијеније држава света и све континенте осим Аустралије,
· током 1968. убијено је, по објављеним полицијским извештајима, најмање 239 студената,
· рањено је преко 5.000 студената,
· ухапшено је више од 20.000 студената,
· затворено је, или заузето од полиције и војске, преко 500 факултета,
· покренута су, да остану предмет трајног интересовања, сва битна питања универзитета, демократије, јавних медија, синдикалног и политичког организовања, привредног живота, организованости државе, понашања великих сила, смисла историје, филозофије, права, религије, будућности...