Pored nekoliko diplomatskih neuspeha države Srbije, ako se nešto što je unapred bilo osuđeno na poraz može nazvati neuspehom, leto 2010. godine, u kojoj smo, da je bilo pameti, mogli slaviti desetogodišnjicu pobede nad dokazanim „silama mraka i bezumlja",, preciznije rečeno, nad režimom Slobodana Miloševića, pamtiću, između ostalog, i po jednoj knjizi. Bez namere da detaljno analiziram njen sadržaj, napisao sam nekoliko rečenica koje bi trebalo shvatiti isključivo kao preporuku za čitanje.
Ulje na vodi je nova knjiga istoričarke Dubravke
Razmišljam o tome kako me uvek, iznova oduševi zaključak da „nije prvi ko je prvi", samoproglašenje za moralne pobednike, i uopšte taj pokušaj da svaki poraz pretvorimo u pobedu. Istorijski posmatrano, a rečnikom psihoanalitičara izgovoreno, to sigurno mora da je neka trauma u detinjstvu!
A šta će nam veće traume od najtragičnijeg poraza u srpskoj istoriji. Boj na Kosovu je i u trinaestercu, zvanično, najveća naša pobeda!
A fin smo narod, kao da smo prvi susedi Finske. Malo smo, doduše, prgavi. Ali, dobri smo u duši... i junaci... svi odreda... Ponekad se,
Predsednik Srbije Boris Tadić izjavio je u Skupštini Srbije: „Nije vreme za veliki patriotizam, vreme je za velika dela”.
Nema sumnje da je predsednik mislio da nema velike koristi od busanja u patriotizam, da je vreme da se mnogo više uradi u interesu budućnosti Srbije i njenih građana. Svakako da bi jedno od tih velikih dela bilo upravo „lišavanje Srbije nacionalnih konflikata u koje je decenijama bila uronjena, ne samo sa susedima, već i sa velikim silama. „
Kosovo nije Srbija, poručili su nam juče nepristojno plaćeni narodni poslanici, svi osim onih koji su tu istinu podelili sa građanima mnogo ranije, zbog čega su mnogo ranije poneli etiketu izdajnika.
Kosovo odavno nije Srbija, priznali su nam, jer isto toliko dugo se bore za njega. I nikada neće prestati da se bore, što znači da već sada znaju da je sve što rade uzaludno.
Kosovo odavno nije mit, ili ep, kako su se juče izražavali. Kosovo je realan život. Na njihovu žalost, i pored tradicionalno dobrih namera, kockarska sreća im nedopustivo dugo okreće leđa,
Zahvaljujem se koleginici Jelici Greganović i kolegama Dragu Kovačeviću i Saši Raduloviću na informacijama i stavovima koje sam preneo u svoj post:
http://globalvoicesonline.org/2010/07/25/serbia-icj-rules-kosovo%e2%80%99s-independence-legal/
Znate ono kad odete kod prijatelja koji su se upravo vratili sa letovanja a oni vam puštaju beskrajne snimke svog provoda na istom?
E, sad, zamislite da imate mali milion prijatelja koji su odlučili da vas time počaste u naredna dva sata.
Užas ili vrhunska umetnost?
Pošto iza toga stoje Ridli Skot i Kevin Mak Donald čini mi se da će biti nešto zanimljivo.
Oj, joj, sad si se toj setila.. A jes, u pravu si, i ja kad zamiriše leto setim se mog oce.. Višnji da mu da miran san..
Jes, rekla sam da ću i toj da pričam. Toj, kako se veselio Jevrem, toj je svaku njegovu meraklijsku noć pantilo selo, dole do Mezulane i Rogota se čule daire i Cigani..
Imao je moj oco teške muke u sav svoj vek. Mlad je osto bez oca i majke, sami, on i brat na imanju, trebalo je steći i sačuvati, a bio je i čuvaran i trgovac koliko je bio
Prava dinastija, porodica Boromeo, vodi poreklo iz 15. veka kada je Vitaliano I, rizničar milanskog vojvode, počeo da se bogati i prikuplja veliku imovinu. Tokom 16. veka, veliki deo današnje severne i centralne Italije bio je poznat kao država Boromeo, a porodica je imala potpunu političku i vojnu moć. U centralnom delu ovog feuda, nalazi se jezero
dvadeset prvog jula ove godine u petnaest časova biće dvadeset i pet godina od smrti zorana radmilovića.
u dvanaest časova, u podne - biće postavljena spomen ploča na jednom velikom stubu ispred zgrade u kojoj smo živeli.
najavila pre nekih mesec dana, ali evo ću ponovo za one koji bi hteli da dođu a zaboravili su ili nisu čuli, uz žaljenje što neki neće doći a hteli su (nego su sad već otišli nazad svojim kućama u belom svetu)
Srbija ce 22. Jula u 19.15 znati na cemu je. Tad ce Hisassi Ovada Predsednik Medjunarodnog suda pravde dati zipovanu verziju misljenja.
Po Tanjugu istorijat je sledeci:
Pitanje Kosova i Metohije dospelo je pred sud u Hagu na zahtev Srbije, a posle odluke Generalne skupsstine Ujedinjenih nacija u oktobru 2008. godine.
Rasprava pred sudom u Hagu poccela je 1. decembra prossle godine, a tokom devet dana svoje missljenje o legalnosti samoproglassene nezavisnosti Kosova iznelo je 29
delegacija.