Povodom Međunarodnog dana sećanja na žrtve Holokausta naš gost bloger je Džejms Mej (James May), koji radi na projektu "Portreti i sećanja Jevrejske zajednice Srbije pre Holokausta"
Dan sećanja na žrtve Holokausta, 27. januar, je dan kada ceo svet obeležava godišnjicu oslobođenja koncentracionog logora Aušvic-Birkenau, koji su sovjetski vojnici oslobodili 1945. godine.
Pre 12 meseci, povodom istog događaja, pisao sam blog o naporima
UVOD
Godine 2020, tokom svetske pošasti novog, nepoznatog virusa nazvanog Covid-19, pisac ovih redova zatekao se u južnoameričkoj provinciji Ajsen, na severu čileanske Patagonije. U nekoj od svojih šetnji, uputio se malo dalje izvan grada, te radoznalo zašao na privatno imanje iza jedne otvorene kapije, za koje će se ispostaviti da je lokalna uzgajivačnica konja. Zastajući da bi snimio plemenite životinje, sa iznenađenjem je otkrio da su konji pred njim, u najmanju ruku, neobičnog
Na neki način, šivenje Banetovog novog odela postalo je i politički čin. Krojač je lako odabran, bio je to jedan od onih najboljih, koji mogu da izvuku odelo za čoveka visokog preko metar i 80 iz tri metra štofa. Izbor materijala je bio daleko složeniji čin.
„Kad ne znaš šta ćeš, kupi najbolje“, predlagao je Pera. „Nabaviću Ti kod Engleza pravi engleski štof, i ne mora da bude samo tri metra, 10-20 santimetra više, da bude i za široke revere i za manžetne“.
„Ih, bre, Pero, pa da me odma` proglase za engleskog špijuna, je
Гост: амика – Миливој Анђелковић, књижевник
Када се деспот Стефан Лазаревић враћао из Константинопоља у Србију, да у војни поврати престо и власт, задржао се на острву Митилени (Лезбосу). Ту се и оженио, не из љубави на први поглед, већ из промишљених политичких
БЕЛИ ГАЈТАН АЛБАНСКЕ МАФИЈЕ
ИНТЕРВЈУ: ЈЕНС-МАРТИН ЕРИКСЕН, ДАНСКИ ПИСАЦ
ЖРТВЕ МАФИЈЕ ЗБОГ ЖУТЕ КУЋЕ
Роман „Бели конопац за Филипа Депреа” јесте фикција, али је и сазвучан са реалношћу и стварним личностима у канџама политичко-криминалне номенклатуре Косова
Као најузбудљивији политички трилер
Ne sećam se više kad sam poslednji put pisao o ptičarenju. A želeo bih.
Čitam ovih dana onu vest o jednom balkanskom selu i porodici psihopata, pa se pitam, a šta je ostatak sela radio deset godina? Deset godina su svi zviždukali u prolazu i gledali na drugu stranu? Nisu im se vratovi od toga ukočili?
Kao što različite životne teškoće ostave tragove na ljudskim ― tako i vreme svoje belege ostavlja na licima gradova. Moja unutrašnja stanja i spoljašnja beda ovog otužno zapuštenog grada u potpunom su saglasju. Dok gledam polurazrušene, raskopane ulice, prepune opušaka i mrlja od žvaka koje mesecima niko ne čisti, ne mogu da ne razmišljam o smrti.Svuda naokolo toliko je smeća da čoveka s imalo ukusa ne može da ne bude