Danas je Sveti Ilija. Ja ga volim, ne samo što je živ svetac u vatrenim kočijama odleteo na nebo, već i što je veliki pravednik, jedan od najvećih svetaca koji postoje.
Pre mnogo godina sam operisana baš na Svetog Iliju. U Tiršovoj je mojoj majci doktorka Ljiljana Maksimović rekla sada je samo Bog može spasiti, mi ne možemo više ništa. I otišla je majka u crkvu Svetog Georgija, a otac Bogdan je celu noć čitao molitve u oltaru, sve
Ekonomisti su dugo bili očarani snagom tržišta u promovisanju ekonomskog prosperiteta. Smitova ideja da sebični pojedinci (koji traže samo svoje lično bogaćenje) proizvode kolektivni prosperitet (kroz delovanje famozne ‘'nevidljive ruke tržišta''), odnosno teza o savršeno konkurentnim tržištama koja proizvode stabilnu ravnotežu, samo je jedna od mogućnosti. Jednostavno, model Adama Smita nije jedini, već samo jedan od mogućih (npr. tržišta mogu proizvesti previše nejednakosti ili neefikasno alocirati resurse; npr. tržišta bi nalagala da gradimo dva strujna dalekovoda).
Nova
Različiti nesporazumi neretko završavaju sličnim pitanjem - kako li bi se sve to razrešilo u nekom drugačijem okruženju? Naime, da li se i tu radi o nekakvoj stečenoj kulturi komunikacije, običajima i manirima, ili postoji nešto treće važnije. Sudeći po onome što govori Kris Vos, vodeći pregovarač FBI-a za rešavanje talačkih kriza, iza svakog uspešnog društva stoji umetnost, i to ne bilo koja, već ona pregovaranja.
Ponekad samo tako dođe kraj.