5.10.2000.
Nisam bila na stvaranju. Ne volim barikadnu istoriju. Tačnije: u Istoriju nisam više verovala. Sedela sam kod kuće, i gledala kako se ponašaju: vernici?
Pomalo depresivna ne)radnja, priznajem. Iako ni u depresiju ne verujem: Ako želiš da budeš dobro, uvek ima načina. Uprkos (Istoriji. Uprkos verovanju da nema uvek.
To veče, 3. oktobra 2000.-te, četrdeset ili više hiljada ljudi se kroz neosvetljeni Bulevar Mihajla Pupina spustilo od Trga Slobode da "otvori" novoizgrađeni Varadinski most
Pre nego što ga otvore oni.
Predlažem da se u utorak, 5. oktobra 2010. okupimo u 15h kod Terazijske česme, sa crnim florom oko ruke.
Potom predlažem da krenemo u mimohod do Trga Republike, pa preko Makedonske i Svetogorske do Takovske, pored zgrade RTS-a, pa zatim pored
Kad se razmotre neka konkretna zbivanja, događaji i akcije vezane za neraščišćene stvari iz drugoga svetskoga rata, onda bi se mirno moglo konstatovati da vlasti u Srbiji, nakon 2000. godine kako kaže istoričarka Dubravka Stojanović, "svog idealnog pretka nalaze u četničkom pokretu Draže Mihajlovića".
Koliko je ovakav stav utemeljen možemo se uveriti svakoga dana. Najpre Zakon o izjednačavanju četnika i partizana, pa onda zakon o rehabilitaciji, pa čitava kampanja na popularizaciji Draže Mihajlovića kroz neukusno javno traženje njegova groba (da se razumemo, smatram
Zasedanje Generalna skupstina Un je tu, iza coska, samo sto nije pocelo. Sve su glasnije spekulacije da se ovo troje mogu naci za istim stolom. (odvojeni susreti sa Baronesom garantovano)
No Srbija, kad je vec prihvatila pregovore, i kad kao i EU, porucuje:”Pregovore sto pre” treba da povuce najtezi, najkomplikovaniji potez odmah. Da preuzme inicijativu, zbuni protivnika, i zabije gol.
Susret Tadic-Taci. I to u zgradi Ujedinenih nacija. Pred citavim svetom.
Bez obzira bilo to sad u Njujorku, Briselu, Pristini, Beogradu, bice to kraj jedne ere na Balkanu.
Bice
Одрастао сам слушајући приче о храбрости и части свог покојног деде, једног од најмлађих партизана, човека који је са 16 година командовао водом који су углавном чинили одрасли људи. Читао сам о њему у књизи о Буковичким партизанима, где је описан као најспретнији, најхрабрији, најмудрији. Причали су ми о њему и многи мештани, који
Obrazlozenje presude ratnom zločincu i kolaboracionisti Dragoljubu Mihailoviću
Vojno veće Vrhovnog suda - sastavljeno od pukovnika Mihaila Đorđevića, kao predsedavajućeg, i sudija potpukovnika Milije Lakovića i Mihaila Jankovića i sekretara poručnika Todora Popadića, osudilo je Dražu Mihailovića na kaznu smrti streljanjem, trajan gubitak političkih i pojedinih građanskih prava i konfiskaciju celokupne imovine. U dispozitivu presude se kaže:
Izričući ovakvu presudu sud je smatrao da je bio veran tumač narodnih osećanja, pravde i pravičnosti,
E, odavno se ovako ne nasmejah...niti sam skoro video veći politički biser...Gledam štampu, kad...
BEOGRAD 11. 09. 2010
Beta
Ti ćeš men' da pričaš šta je ljubav?! Ti ćeš sa svoje pileće godine men' da pričaš kol'ko jaka ljubav mož' da biva?!
Oj, šta ja dočeka u ove moje godine...
Sedi tu da ti pričam...
Kad čovek voli ženu, onda je i lud i ma'nit i žedan pored vode..
Znaš ti, ćeri, koji čovek voli svoju ženu? Adam.. Toj ću da ti pričam, kako Adam voli Nadu... Ajd da kažem, al ne znam što, pa i ovi su na sokoćalo već uvatili ko je ko u moju familiju.. Adam je sin mojega