Sve ređe se smejem, što nikako nije dobro ali to je posledica života i okruženja u kojem živim. Pravi nepatvoreni smeh je neraskidivo vezan za (makar trenutnu, kratku) radost. Pravi smeh pokreće u meni, vama, sve ono najbolje i najvrednije što kao mentalna osoba posedujemo. Imam jednu, sačuvala je moja Radmila, crno belu fotografijicu, imao sam oko tri godine, u kratkim pantalonicama na golo telo, bosonog na terasi, držim plišanog medu i zabacivši glavu ali pogleda uperenog u objektiv aparata, zacenjujem se od smeha. Šta je bio povod, naravno da ne znam ali smeh je i na fotkici zarazan!
Poznati filozof je još davne 1800. godine rekao kako zrno peska može vekovima u budućnosti da izazove uspon ili pad čitavog jednog carstva. Radi se, naravno, o do sada bezbroj puta pominjanom „Efektu leptira" (po kome insekt mašući krilima na udaljenom rajskom ostrvu može da izazove nasumičan sunčani dan na Kopaoniku), ali da li je tako nešto moguće i u nedokučivim vrtlozima istorije, od kojih jednom možda upravo sada i sami svedočimo.
Svedoci smo bezumlja koje se desava oko nas kada je sukob između Ukrajne i Rusije u pitanju, ali ono što je najtužnije je činjenica da ništa iz prošlosti i kristalne noći nismo naučili.
Deportacija ruskih studenata, zabranjivanje da se dela ruskih autora izvode, otkazivanje ruskih umetnika je bezumlje. Jedino što mi pada na pamet je da se sprema jedan veliki logor u koje će sve neistomišljenike zatvoriti i umoriti.
Da se
Sedmorica nas je budnih. Spavamo na smenu. Zemunica je topla do visine od pola metra iznad tla, ispod kao grob. Zato smo bale slame poređali jednu na drugu pa samo polovina može da spava u isto vreme.
Sedimo za improvizovanim stolom pored peći dok flaša sa rakijom kruži od ruke do ruke. Osmi nam je dan u Peščari. Temperatura noću pada ispod -25. Razgovor zamro, glave klimaju ka stolu.
„Znate li, ljudi, da su one noći pre nego što smo pošli na vežbu u Narodnoj bašti kučići pojeli čoveka?" - čujem svoj glas kao da od nekog drugog dopire. Dvojica, trojica me pogledaju uz „Aj ne seri" izraz.
„Ne, stvarno... „ - opet čujem sebe kako pokušavam da im objasnim da se ne šalim. I mislim - kao da je neko nekoga u nešto nekad ubedio...
Latinski:
Áve, María, grátia pléna;
Dóminus técum: benedícta tu in muliéribus,
et benedíctus frúctus véntris túi, Iésus. Sáncta María, Máter Déi,
óra pro nóbis peccatóribus nunc et in hóra mórtis nóstrae
Katolički:
Zdravo, Marijo, milosti puna, Gospodin s tobom. Blagoslovljena ti među ženama i bagoslovljen Plod utrobe Tvoje, Isus, Sveta Marijo, Majko Božja, moli za nas grešnike, sada i na času smrti naše.
Pravoslavno srpski:
Bogorodice djevo, raduj