Ima već godina dana kako je žiri u sastavu: Darko Radović, Roberto Simon, Josep Acebillo, Kurt Puchinger, Dragan Đilas, Vladinir Lojanica i Milica Grozdanić, izabrao i proglasio dve jednakovredne Prve nagrade (videti u Att.) i dobiše ih, naravno po jednu, Branislav Redžić i Sou Fudžimoto, na konkursu za urbani lik beogradskog priobalja podno Kalemegdana, tamo oko Kapetanije i Beton hale. Nagrađena su dva projekta sasvim različita u svim aspektima koje arhitektura poznaje, mada je posao žirija da odluči, da stisne petlju i kaže ko je bolje rešio stvar a neodlučnost i svoje dileme nema pravo da ostavlja raspisivaču konkursa.
Predizborni plakati – prilika za uništavanje (ono malo) estetike gradova
Autor: dr Davor Džalto
Počele su predizborne kampanje.
Izbori su, sami po sebi, u svim društvima koja gaje tradiciju predstavničke demokratije, pozitivna stvar i prilika da „public opinion“ utiče na „public policy“. Ostavljajući ovom prilikom po strani probleme sa kojima se suočava savremena demokratija (o tome videti: D.Dž., „Kriza demokratije?“, u: Pravoslavlje 1080, 28-31) u ovom tekstu ću se fokusirati na jedan drugi problem, problem predizborne (anti)estetike koja se ogleda u predizbornim plakatima i načinima njihovog prezentovanja javnosti.
Šta je to što obično ptičarenje razlikuje od profesionalne ornitologije? Bili ste negde u prirodi, posmatrali ptice i uživali u njima... i neki naučnik je bio u prirodi i beležio sve opažene vrste ptica. Šta je u tome drugačije? On će rezultate svojih istraživanja možda objaviti u naučnom časopisu – ali to možete i vi!
Verujem da smo svi još u osnovnoj školi učili o životnom ciklusu i putu od kolevke do groba. Odnosno da ciklus počinje ekstrakcijom resursa (kolevka), a nakon faze korišćenja sledi faza odlaganja (grob). Nemački hemičar Michael Braungart i američki arhitekta William McDonough izdali su 2002. knjigu pod nazivom "Cradle
Ili, kako videti 2000 vrsta za što manje para?
Ptičarenje kroz pustinju (Namibija)... Foto (c) The Biggest Twitch
Posle nekog vremena provedenog u muvanju po kako-tako očuvanoj prirodi, ali i betoniranim obalama reka, pa čak i komunalnim deponijama – sve to u potrazi za pticama, počne da vas kopka kako da pronađete još vrsta, koliko ih je uopšte moguće posmatrati za života? Evo kako se stiže do 4000 ili 8000 posmatranih vrsta; ali, kako uopšte stići do prvih 1000 ili 2000?
U neko davno doba, pre ere interneta, a kada sam prvi put okačio dvogled oko vrata, video sam svog prvog „galeba snegara“, a da sam znao šta gledam. Naravno da sam ga viđao i ranije, ali ranije nisam umeo da mu prilepim etiketu s imenom vrste. U stvari, ta vrsta se u Srbiji nije ni zvala snegar, to je bio hrvatski naziv, koji sam, u nedostatku definisane srpske nomenklature ptica, pokupio
U Beogradu se dvadesetak mesta izdvaja po svojoj popularnosti među lokalnim posmatračima ptica. Neki ta mesta odabiraju spram bogatstva ptičjeg sveta, drugi zbog blizine stanovanja i dostupnosti, treći po omiljenom tipu staništa... U ovom vodiču ću pokušati da predstavim neka od njih, na Dunavu ili u plavnoj zoni reke.
vidim i cujem da ljudi pisu da nisu dobili glasacke listice, ili da su dobijali nekakve nepostojece ljude i imena u svoja postanska sanducad, ili da nisu dobijali u svoje vec u komsijsko sanduce, u svakom slucaju, ja nisam dobio biracki listic, prvi put od 1993.
Gost autor: Petargli
Sastanak je bio koncipiran od petominutnih izlaganja univerzitetskih profesora i istrazivaca. Na red je dosao poznati americki profesor koji je zapoceo svoju prezentaciju pompezno: "Upravo sam dosao sa sastanka u Beloj kuci koji se bavio klimatskim promenama u sirokom spektru ucesnika, od naucnika i politicara do predstavnika osiguravajucih kompanija." Usledilo je vrlo interesantnih 5 minuta, plus uzbudljiva diskusija cija je dinamika bila dostojna bondovske akcione sekvence.