gošće autorke: Pobunjene čitateljke*
tekst u celosti prenesen sa portala bookvica
Uvodna reč
Januar na domaćoj kulturnoj sceni iz godine u godinu obeleži događaj koji nekima donese, za praznično razdoblje karakteristične, razloge za slavlje, a većini momenat otrežnjenja. Radi se o dodeli NIN-ove nagrade, nakon koje slave dobitnici i zasad manji broj dobitnica, dok mnogi dobijaju malo jasniju sliku o tome kakvo je stanje na našoj književnoj sceni. Ova godina mogla bi da bude izuzetak, u tom smislu što je svaki od preseka donosio poneko iznenađenje, a u najužem izboru je ostalo šest romana, od kojih su četiri napisale žene, što je presedan vredan pohvale. Naime, žene čine, ako ne i veći deo, onda svakako polovinu čitalačke publike. Žene su sve aktivnije i kao autorke književnih dela, te bi ova vrsta presedana, i za neke iznenađujuća zastupljenost književnica u najužem izboru, trebalo da bude stalna praksa.
No, pre nego što damo svoj osvrt na romane koji su svoje mesto našli u najužem izboru, zadržale bismo se kratko na brojkama i, zašto to ne reći, započele bismo taj proces trežnjenja i pre same dodele. Ovogodišnji spisak pristiglih romana brojao je dve stotine naslova. Za teritoriju naše zemlje to je izuzetno veliki broj, koji poziva na pitanje odnosa kvantiteta i kvaliteta. Prvi presek doneo je i prva iznenađenja, a ona nisu izostala ni u najužem izboru. Od šest naslova među kojima će se birati pobednik ili pobednica, najmanje tri su se u najužem izboru našla kao potpuni autsajderi, dok su očekivani favoriti trku završili u prvom preseku. To je s jedne strane dobro, jer se otvaramo ka mladim autorima i autorkama, i naizgled prestajemo da se držimo nekog ustaljenog načina razmišljanja kada je književnost u pitanju. S druge strane, napredak u poetičkom smislu jedva da je vidljiv, pa je tako došlo samo do smene imena, dok su teme i pristupi manje-više ostali isti. Tu je zatajila kritika. Odavno već ona u Srbiji ne funkcioniše onako kako bi trebalo. Profesori štite studente, urednici svoje pulene, marketing je agresivniji nego ikad, a publika okrenuta tradicionalnim medijima retko kada ima želju i volju da se okrene nečem novom.
Kao i ostali kojima je književnost bitna, i mi s nestrpljenjem očekujemo Dan D(odele). Iz naše perspektive gledano, romani koji dođu do najužeg izbora moraju ponuditi publici nešto novije i kvalitetnije u odnosu na prošlu godinu. Nama je stalo da vidimo sklad između forme i sadržaja koji uspeva da se održi do kraja romana. I najvažnije, s obzirom na dominantna ideološki konzervativna podvaljivanja, stalo nam je da romani koji se nađu u ovom najužem krugu posreduju jasne i za savremeni trenutak relevantne poruke.
Slavka Vlalukin
Gost autor: Bojan Ljubomir Jugović
U trenutku kada je, od siline prvog udara, veći deo Aćima proleteo kroz šofer šajbnu, sećam se da sam pomislio:
"Ovo mora da je ružan san."
Zasukao brke, zašiljio plajvaz, stao u ozbiljnu pozu i napisao platformu.
Gost autor Mnenadic
Osnovni cilj građanskih protesta je promena sistema koja građanima Srbije garantuje svojstva pravne države i uspostavu suštinski demokratski uređenog društva.
Sama promena vlasti nije i promena sistema, već samo prvi, neophodni korak. Dok je postojeća vlast u poziciji da utiče i upravlja društvenim procesima i tokovima, promena sistema nije moguća, zato je promena postojeće vlasti nužan preduslov za ostvareje krajnjeg cilja.
gost autor: gavros
S jeseni i moje dvorište požuti a zemlja je majka koja nikada ne umire. “Žičane grablje, vrbove metle, motorna skupljačica lišća…” – nežno pevušim dok parkiram džip nad humkom pored garaže. Obično, tu, na tom mestu setim se Lepog; prosto, preplavi me neka topla, dirljiva seta; majke mi, dođe mi da zaplačem.
"כבוד ותהילה לאלוהים במרומי השמים,
ושלום על-פני האדמה לכל אוהביו העושים את רצונו!"
"Слава и хвала Господу на висотама неба,
И мир над наличјима земље свима возљубљенима који творе вољу његову."
(לוקס 2:14, Лукас 2:14; превод by Сркас)
Свим својим пријатељицама и пријатељима који славе Оу Си, желим пријатан и угодан Бадњи Дан и Вече, и миран и испуњен љубављу најрођенијих сам Оу Си.
Неприканима желим да вас барем мало изглоцка Ду' Душан Дуле Душко па, ако ништа, да се барем умањи количник мржње и таме у вама до догодине па да будете мањи слепци.
× Лепа вест, јавили ми Браћа Јеремени, урађена је и постављена табла на српском језику на реци Јордан - нико то није успео, ни тлачићи ни вучићи ни мачићи, већ мали срла са БГ/НС асфалта, уз братску помоћ мачванских хајдука.
Вамонос!
З О Р Њ А Ч К А Е Р Г Е Л А
или
дневна историја у неглижеу
Medju tim retkim glasovima su i javni časovi etike, civilizovanosti i hrabrosti glumice Mirjane Karanović i glumca Čedomira Petrovića.
Za
gošća autorka: Ivana Radović
Umro je tata. Niko mi nije rekao. Valjda su mislili da neću primetiti odmah. Baba je plakala. I tetka je plakala. Poslali su nas kod komšinice. Brat mi je rekao kako možeš da se smeješ kad ti je umro tata. Tetka Lepa je rekla nije.
Mama je bila u crnom. Nosila je cveće. Pitala sam šta će ti cveće. Rekla je da nosi tati u bolnicu.