Моје гост је опет дивни дечак Лазар - уметник са аутизмом, како је сам желео да га представим када је први пут дозволио да обjaвим оно што је написао.
Сви око мене причају, плачу, ретко се смеју а ја вриштим јер не могу ни глас да пустим.
Draga Krugolina, možda ce Vam ovo biti zanimljivo...
Na klinici za neurologiju i psihijatriju dece i omladine u Bg leže uglavnom teško obolela deca od epilepsije i sličnih neuroloških obolenja. To su deca koja su hendikepirana u velikom broju i u fizičkom i psihičkom smislu. Nega je dobra tamo i osoblje je ljubazno i stručno, ali...
Majke, da bi bile sa svojom decom, moraju da overe uput od pedijatra uz preporuku
Gost autor: a_jovicic
Ne, nije u pitanju neki novi, egzotični, računarski virus (o čemu bi bilo očekivano da domaćin ovog bloga piše). Tema teksta je onaj pravi, biološki ... ali i sociološki uticaj koji "zaraza pred vratima" ima na naše društvo, ljudske slobode, odnos medija prema temi ... sve u cilju povećanja informisanosti prosečnog konzumenta dnevnih vesti kako bi se osećaj panike i agresije zamenio empatijom prema obolelima ili tolerancijom prema putnicima koji dolaze iz rizičnog regiona.
Virus Ebole pod elektronskim mikroskopom
Vest od pre dan-dva da je jedna od medicinskih sestara u Španiji obolela od ove bolesti, izazvala je eksploziju priloga, članaka i komentara u domaćim medijima, često sa katastrofičnim predvidjanjima i odsustvom elementarnog poznavanja same bolesti i načina na koji se ona prenosi.
Jedna vrsta priče je kada su se tvrdnje iz članka Bila Kviglija, koji uz njegovu dozvolu prevodim, pojavljivale u štajaznam tekstovima i izjavama Klajva Staforda Smita, poznatog međunarodnog advokata koji je zastupao interese nekoliko zatvorenika u konclogoru Gvananamo ili pak Endija Vortingtona, britanskog novinara, autora i blogera, kome je taj konclogor specijalnost, a sasvim je druga priča iliti new ball game kada te [iste] tvrdnje, u izjavi pod zakletvom [pdf fajl] za američki federalni sud, iznese pukovnik u penziji, koji je od 2002. do 2005. godine bio šef kancelarije [Chief of Staff] Državnog sekretara SAD, Kolina Pauela. Dakle, now it's official!
аутор Едриан Барнет:
"Често ми се говори да поштујем веровања других. То звучи сасвим разумно - на крају крајева, људи треба да буду слободни да верују у шта год хоће. Међутим, ствари нису тако једноставне као што се чини. Људи ће углавном поштовати право других да верују у нешто у шта они не верују али је мало вероватно да ће поштовати само то веровање. На пример, у политици, различите групе имаће дијаметрално различите ставове и сматраће да су њихови неистомишљеници у жестокој заблуди. У демократији су дозвољена сва политичка становишта (макар у теорији), чак и она која за већину могу бити дубоко увредљива. Сматра се савршено прихватљивим да политичке странке једна другу пљују, као и да се јавности објашњава колико су глупа и небулозна гледишта друге стране.
Gost autor: Milja Jovanović
Telefon mi zvoni česće oko petog oktobra. Svake, u poslednjih deset godina: javljaju mi se novinari koji postavljaju istovetna pitanja, "propuštene prilike", "greške vlasti", "da li nam je bolje", "šta se promenilo". To što zovu nije nelogično: ljudi imaju potrebu da "svode račune", prave preseke i pretvaraju istorijski u narativni tok koji je lakše kontrolisati i "razumeti". Ipak, istovremeno, svih tih desetak dana, koliko to rezimiranje traje, ja imam osećaj da iza tog pokušaja uspostavljanja kontrole nad smislom poslednje decenije struji i nastojanje, jednako jako, da se zbog toga što "nam nije ništa bolje" i sam peti oktobar obesmisli i razori. Sličan stav naslućujem i među svojim prijateljima: pošto nismo dobili ono čemu smo se nadali, onda je bolje uništiti i sam uzrok te užasne nade.
AUTOR: Spartanka_Afrodita
U naslovu ovog bloga je sažeto viđenje porodilja od strane načelnika porodilišta u Srbiji i glavnih sestara u porodilištima. O tome kako su se oni pokazali na skupu imam mnogo šta da kažem, a kako se pokazuju u porodilištima vrlo slikovito su opisale sve Kengurice koje su Krugolini poslale svoje priče i vi koji na blogu dajete svoje komentare i opisujete svoja iskustva. Što se tiče slike aždaje možete
Nedavno je u Gardijanu izašao sjajan članak - intervju sa Dejvidom Mičelom koji je prevo knjigu Zašto skačem, a koju je napisao trinaestogodičnji Japanac Naoki Higashida koji ima autizam.
Dejvid kaže da mu je knjiga veoma pomogla u tome da bolje razume svog sina. Meni su pomogla oba tekst, i intervju sa Dejvidom, čija je većina rečenica kao da sam ih sama pisala, i delovi iz knjige koji su objavljeni u Gardijanu. Nadam se da ću uskoro imati priliku da pročitam celu knjigu, a bilo bi divno kada bi je neko objavio i na srpskom.
Snežana Lazarević se potrudila da ovaj tekst iz Gardijana prevede, a ja želim da ga podelim sa vama. Oba su dugačka, pa ću ih radi bolje preglednosti i lakšeg čitanja objaviti kao dva zasebna bloga.
Kako sam učio da živim sa autizmom svog sina - David Mitchell