O'Keefe Lane is located near the intersection of Yonge Street and Dundas Street in downtown Toronto. The laneway itself was notorious for the buying, selling and use of narcotics. Street level drug activity was commonplace in the lane. Dealers and users lurked in doorways. Often times they were dressed in a shabby way. Literally hundreds of arrests for drug offences have been made in the area by the Toronto Police Service over the years. (R.v.P., Ontario Superior Court of Justice, Trafford, J. 2001, http://www.torontocriminallawyer.ca/rvp.htm)
Nekoliko godina posle mature (dve, deset ili četrdeset, svejedno) gledate fotografiju razreda u koji ste išli. Na fotografiji ćete gotovo obavezno primetiti jedno lice kojeg nikako ne možete da se setite. Znate da je to lice išlo s vama u razred, ali ne sećate se ni imena, ni osobe, ničega. Imena drugih školskih drugarica i drugova dolaze vam u sećanje lagano, prirodno, ali čije je to lice?
Kao što u grupama postoje ljudi koji su toliko neupadljivi da ih svi zaborave i niko ih se ne seća, tako i gradovi imaju svoje mračne kutke pored kojih ljudi prolaze a da u njih ne zavire, koji stoje nepomerljivo i čekaju da ih neko primeti, a to se nikako ne dešava. Međutim, kao što nas uči Walter Benjamin (Passagen-Werk), iz pasaža, prolaza, slepih ulica ponekad se može naučiti više o modernizmu, nama i modernizmu u nama nego od krupnih arhitektonskih projekata, blještavila urbanog spektakla.
d_sandic
bojan ljubomir jugovic
maya.sangoma
Healer
marco_de.manccini
myredneckself
njanja_de.manccini
scabies
reanimator
Ninoslav Ranđelović
dragoljub92
Alava
maksa83
ipsi
update:
Mislim da svaki glas treba da se čuje i da više tekstova treba da bude dostupno. Apelujem
...Velika zahvalnost blogeru Kazezoze na odvojenom vremenu i sugestijama...
Opisujući...Claude Lévi-Strauss
"apsolutni , sveobuhvatni, nepomirljivi karakter dileme u koju je, po njegovom sopstvenom osećanju,
bilo zatvoreno čovečanstvo
Ponedeljak.
Sedimo u restoranu ja i Njanja. Svece, vino, tiha muzika. Njanja se raznezhila i ja pomislim da treba da kazhem neshto romantichno shto ce zaokruzhiti divno veche. I taman zaustim da kazhem "samnom svakiput dvaput, sdrugima nijednom" setim se da nisam siguran da se ijedna od ovih pet rechi pishe sastavljeno. Sreca pa sam se zaustavio, a umalo da lupim naglas.
Utorak.
Negde pred kraj radnog vremena navrati shef da vidi kako ide. Pita jel' sve u redu, kad sve koleginice skochishe da se zhale na mene. Kazhu da ih vishe uopshte ne
"Nekada nije potrebno da se govori, to se oseti, dovoljan je trenutak da pogledaš i neki fluid krene i, vuče te,podiže i tada znaš...da , to je to... "
Ona...
Fina , zgodna...mezimica mamina i tatina...imala je sve... ko iz bajke... neke... on je zvao «baby blue »...ali nije bila plavuša, ... lepa...hm..pa za njega... maza...volela je da se igra ,izaziva, ...morala je sve da dobije, a znala je i kako... (a koja to žena ne zna, samo ako hoće, mi smo tu samo, onako... usput
Devojke iz osmog su me ignorisale prirodnom nemarnoshcu koje one neguju za dechake svojih godina u ranom pubertetu.
U mom sluchaju je bilo josh gore. Za devojke iz osmog nisam postojao. Krenuo sam u shkolu rano, nisam imao ni punih shest, i bio sam uvek u nekom drugom filmu. Dok su ostali dechaci skupljali slichice, ja sam igrao klkere, kad sam preshao na slichice, oni su preshli na muziku, kad sam pocheo da slusham muziku, oni su pocheli da idu na zhurke. Godine emocionalnog kaskanja.
Ali devojkama iz sedmog sam bio osmak kao i svaki drugi. Bojanu sam upoznao
...nastavlja se k´o "dinastija"
Ali prvo malo o ....
... periodu svih (onih) "kataklizmatičnih" dešavanja sa blog-om ( još uvek se dešava da pomalo "štucne"), a bogami i FM-om, kaotakav-im (što bi rek´o unf.) ne može se , a da se ne prozbori koja o beznadežnosti situacije , u kojoj su se našli (neki) od blogo zavisnika...
Neki od nas su čekali ....
Saosećam sa onima čija
"pakost proizilazi iz saznanja o sopstvenoj inferiornosti"
R.K.
Samo toliko i ovo je previše!