Osećam da mi gori pod nogama iako je zima. Možda su promrzline. Đon mojih cipela nestaje zajedno sa mnom. Krivina preda mnom gori a nikog nema za volanom. Ovaj tramvaj, poklon grada Bazena, u kom je stalno leto, i dvadeset devetog februara i trideset drugog decembra, ni nema volan. Gledam iz prazne prikolice, kako nas nešto, kako me nešto vuče, napred, u krug. Tramvaj leti kao da je proklet, kao da je pro… Proleće preko reke, kanala, u kome se sabira kanalizacija već zatočenih naselja po kojoj plivaju trupovi hrabrih kukavaca koji su sebi oduzeli ono što nisu ni tražili. Gomilaju se nizvodno, prema u ušću u Stravu, uzvodno od fabrike vode. Već danima sam na vodi. Voda gasi vatru u želucu. Udavi glad na kratko. Vetar duva bez prestanka. Ako prestane da smeta očima, počinje da smeta ustima, penjući se iz mraka utrobe. Oba, i onaj spoljašnji i ovaj unutrašnji, naduvavaju sa sobom kiselinu koja kroz nos okida nagon za povraćanje.
emerv ejntel
Kada bi samo mogao da se vrati unazad, da premota leto ’90. Izašao bi na javno mesto psovao bi i proklinjao. Mnogi bi ga gledali kao ludaka ali oni koji bi sklanjali pogled, znao bi da oni znaju, ne samo da znaju nego oni sve i kuvaju, prokleti kuvari i kuvarice. Sa takvima nije želeo da deli vazduh.
U moru knjiga pročitao sam okean gluposti zarad malo vode na dnu tog okeana. U čamcu na naduvavanje izlazio sam iz biblioteke držeći kao malo vode na dlanu jedinu knjigu koja nije pokisla. I gle nezgode, čamac nije puštao vazduh, ali je dakako puštao vodu, kao da pušta ploče. Na primer, onu Autoamerican, sa Debi koja gleda preko ograde na pločnike grada. Pločnici su bili popločani rekama vremena koje su nosile sećanja natrag u ništavilo odakle su i postala.
Rewind.
Ima nekih stvari u kojima ne umeš da uživaš dok se ne namesti da sam uvidiš koliko ti je u tom momentu baš lepo. Eto, recimo, niko se ne seti da obuje tri broja manje cipele i nosi ih ceo dan. Ono, jes da ne znamo zašto bi to radio, al brate, te miline kad se izuješ...
zilikaka
Tako su danas popodne i večeras, po prvi put posle mesec dana, 65+ dobili priliku da izađu iz svojih kuća i prošetaju napolje. S obzirom da su u međuvremenu ispali iz forme, za početak im je dato 300m od kuće, brojka koja će se svakako u narednom periodu povećavati u skladu sa preporukama trenera,
gošća autorka: Nataša Govedarica
Stan iznajmljen na AiRBnB nije loš; najvažnije da je grijanje plinsko, rano je zahladnilo u Sarajevu. I da ima parking. Ne brinu je BG table - auto joj je veliki, teško ga je parkirati. Četrdesetogodišnjaci sjede za tuđim stolom, on na njenom lap topu bira muziku, stalno prekida pjesme i traži bolju plej listu.
«Jebote, ovo mi je zadnja!», zgužva kutiju.
«Kad sam stala da sipam gorivo na Sokocu, vidim na pumpi taj plavi Bond i mislim si, da l' da uzmem dvije kutije…Neće da se baci.»
«Pa što nisi?»
«Kontam, ozbiljan si pušač, sam ćeš se bar za to pobrinuti.»
«A za šta se kao nisam pobrinuo?!»
Kada kući kuvam u sve stavljam KARI
moj polarni pas mete kao pustinjske oluje
uopšte ne mari, na kućici mu PIŠE
putem električne struje
JOŠ PRLJAVIJI HARI
na tavanu pucketa presnimavana VHS kaseta
sa devojkama kojima vire
delovi naKITA
iz dupeta
Ja sam Halejeva kometa osim što ne letim, sve ostalo je istina
Pojavljujem se periodično kao književni časopis ili izuzetna pesma, pesnikinja ili pesnik i onda nestajem na maltene 77 godina, zato i jesam za sve od 7 do 107