Odlomak iz romana “Savršen antitalenat za sreću”, Akademska knjiga, Novi Sad, 2021/2022.
Tačno tri meseca i devetnaest dana po Ana Marijinom nestanku, na vratima moje kancelarije pojavio se vitalni starčić, s tankim, negovanim brčićima, na pragu osamdesetih, u iznošenim cipelama i prilično pogužvanom, dva broja većem kariranom sakou kog je, očito, oblačio samo za specijalne prilike. U desnoj ruci nosio je prvo izdanje mog Bicikliste, a levom, čvrsto ga stežući za plastičnu ručku, cimao ogroman tamnocrveni kofer na točkiće, koji je do četvrtog sprata dovukljao pešice (iako je zgrada imala lift), što sam rekonstruisao po lupnjavi sa stepeništa koja je, poput zvučne prethodnice, najavila njegov dolazak:
– Jeste li vi Igor Basarić?
– Da, izvolite...
Nikada se ovo neće desiti ni u kom sportu. Zato, uživajmo još kojih par meseci, ili godinu, dok Federer svoj reket pod pritiskom bora na rukama ne okači o klin, jer tada to više neće biti GOAT trojka, već trka dvojice, i 5-6 ostalih koji čekaju kiks te dvojice (ne potcenjujem, ali, realno, nisu ni blizu ovih kada su bili u njihovoj dobi, a ni sada osim na mahove nisu dorasli, u kontinualnom smislu). Dakle, početak kraja dijamantske epohe tenisa i početak finiširanja u kome će se odrediti ko je osvojio najviše "slemova". Korona je najviše donela Federeru, najviše omela Đokovića.
U životu nisam upoznao ni jednu prostitutku. Bar mislim da nisam, jer ni jedna od onih koje sam sreo nije se deklarisala kao pripadnica najstarijeg zanata. Likovi prostitutki bili su mi znani samo iz literature i sa filmova. Međutim, za razvoj toka radnje romana koji sam pokušavao da napišem, neophodan mi je bio i lik prostitutke, odnosno po najnovijoj klasifikaciji profesija – seksualne radnice. Jeste da je to bio epizodni lik, ali bez njega se nije moglo.
Pokušavao sam interpolacijom, empatijom i misaonim gedankeeksperimentisanjem da sebi dočaram neophodni lik, ali nije išlo. Nemajući kud odlučio sam se na eksperiment in vivo.
Evo kako je to izgledalo.
(prvi deo teksta pod gornjim naslovom možete pročitati ovde)
Šmiranje i sufliranje
Možemo pretpostaviti da će sudski proces biti sve samo ne proces (i) strukturnim razlozima ovakve već poslovične katastrofe i tragedije tranzicijskih društava. Slično i haškom sudu gde su zasluženo završavali glavni i sporedni junaci
U Srbiji je uvek bila izražena podele na “jedne” i “druge”, uz mnoštvo onih koji su bivali čas na jednoj čas na drugoj strani. Te podele samo su štetile narodu i državi ali se iz istorije nije mnogo naučilo.
Tako i danas, kada je Kosovo u pitanju, imamo aktuelne dve dominantne koncepcije.
Prva je da se problem rešava pregovorima uz pomoć, a ne pritiv EU, SAD i NATO već da oni budu što je moguće za nas korisniji partner. To je rešenje na kome insistira predsednik Tadić sa planom od 4 tačke koji nudi iznalaženja trajnog i održivog rešenja srpsko-albanskog pitanja, ne sputavajući evropsku perspektivu Srbije.Naravno mora se imati u vidu da su pregovori uvek traženje kompromisa, a u konkretnom slučaju da Srbija sebi ne odmaže čak i kad time Srbima na Kosovu ne pomaže.
Druga je da se problem i konflikt zamrznu, da prekinemo pregovore sa EU, da budemo neutralni od svega toga i da se ponašamo kao da se ništa nije desilo.