Mi smo indijanci ...
( poželjno pojačati tom prilikom slušanja ) ...
Otpad
Ne bih sad o ljudskom otpadu ma kako vi to shvatili. Ne bih ni o civilizacijskom otpadu jer ni to nije podložno definiciji. Pričam o stvarima koje smo upotrebili i više nam ne trebaju.
Razmišljam o tome – Šta je zapravo otpad?
Ljudska vrsta pokušava da koristi materijale koji traju duže vremena. U početku su to bile životinjske kosti. Jelenski rogovi, slonovske kljove.
Bakarne sekire i mačevi imale su svoju ulogu u istoriji dok nisu pronašli bronzu koja je tvrđa i delotvornija u ubijanju neprijatelja. Bronzano oružje odavno
Jelena Kručičanin, profesorka srpskog: "Na fotografijama je Spasićev paviljon. Ovo je zgrada koja je podignuta u prvoj fazi izgradnje Beogradskog sajmišta 1937. godine kao zadužbina bogatog beogradskog veletrgovca Nikole Spasića (gornja fotografija preuzeta je sa sajta zadužbine http://www.zaduzbinanspasica.rs/galerija2-lat.html). Tada niko nije sanjao da će ovo mesto, samo nekoliko godina kasnije, postati - neko sasvim drugo mesto - najveći koncentracioni logor u jugoistočnoj Evropi. Ova zgrada je u Jevrejskom logoru (Judenlager Semlin), a kasnije i u Prihvatnom logoru (Semlin Anhaltelager) služila kao bolnica, koju su vodili lekari zatočenici... U ovoj zgradi dobrovoljno je radila kao medicinska sestra Hilda Dajč, studentkinja arhitekture iz Beograda... Poslednjih decenija Spasićev paviljon udomljavao je čuveni noćni klub "Posejdon"... Tamo se nalazi teretana... I restoran... A od skoro i "Savsko obdanište" - "MESTO U KOJEM ĆE SE VAŠE DETE OSEĆATI SIGURNO I VOLJENO" (fotografija ispod)."
Prikazanje srBske retorike ... I ZAPAD I ISTOK I NA SVE STRANE DOBRO JUTRO ...
... sve jedno koja zagrize, istočna ili zapadna ... plivanje i plutanje u mestu sledi ...
B)
Istorija São Paula mogla bi se sažeti kroz priču o nekoliko zgrada koje su obeležile grad u njegovim ključnim epohama. Conjunto Nacional, jedna od njih, ogromni stambeno-poslovno-trgovinski kompleks na ulici koja je i dalje simbol grada, Aveniji Paulista, danas nema ni približno onoliki značaj kakav je imao u godini svoje inauguracije, 1958. Te godine na vlasti bio je predsednik Brazila koga mnogi i dalje poistovećuju sa najvažnijim trenucima brazilske modernizacije u 20. veku i koga svi i danas popularno zovu JK (Žota Ka), a koji se zvao Juscelino Kubitschek.
Tih pedesetih godina izgledalo je kao da Brazil ide napred, u budućnost koja obećava razvoj i prosperitet. Nedugo posle inauguracije zgrade Conjunto Nacional sledila je jedna još mnogo veća, Brazilije kao glavnog grada. Naravno, kao što to obično biva, pogotovu u zemljama trećeg sveta, odmah zatim šezdesete su donele otrežnjenje u vidu vojne diktature, a JK otišao je, kao i mnogi brazilski intelektualci, u egzil. Ali to je duga priča.
13 godina međusobnog nasilja došle su do novog vrha u julu 2014., sa izbijanjem operacije "zaštitni rub", što je dovelo do ispaljivanja preko hiljadu raketa na Izrael, do smrti desetine Izraelaca i stotine Palestinaca, te do dodatnog pojačanja boli, potištenosti i razaranja na obe strane. Posle višestrukih operacija Tsahala u Gazi nismo uspeli da rešimo problem upotrebom vojnih metoda. Mi, građani koji živimo u okruženju Gaze, osećamo na svojoj koži svakodnevno i godinama neprekidnu paljbu, život na rubu nasilja i uznemirenja kojem nema kraja.
12. avgust je međunarodni Dan mladih. Mislim da tu činjenicu valja pomenuti ovde. O mladima sam, ne tako davno, već pisao jedan tekst, tako da će ovaj biti nešto kraći.
Mladi su verbalno uvek podržani od strane društva, odnosno pojedinaca, posebno ako ljude o tome pitate javno, u uličnim tv-anketama.. U praksi je priča, uglavnom, sasvim drugačija. Ne postoji istinski stav da mladima treba jedan malo aktivniji, iskreniji pristup - tako da se pomaci u ovoj oblasti dešavaju veoma sporo.