Danas je 4. mart, 2010. Sutra rano ujutru krece nova naucno-edukativna ekspedicija na Antarktik... novih 50 ljudi ce imati tu privilegiju da se upusti u neverovatnu avanturu i stekne neverovatno zivotno i profesionalno iskustvo... Osecam blagu zavist prema svima njima, a opet sa druge strane neizmerno sam srecna jer ce nova lica, entuzijaste imati priliku da prodju kroz slicno iskustvo kao sto je moje.... Uh, kako bih isla ponovo!
Obuzeta nostalgijom i secanjima na neverovatne dve sedmice provedene u prelepoj ledenoj pustinji, i citajuci svoj dnevnik napisan tokom ekspedicije, naisla
AleXandar Lambros
Pošto unakaženim gradskim jezgrom sada dominira vladičansko utvrđenje sa sedam bezbednosnih kamera, red je i da na ulazu u grad stoji svedočanstvo talibanske kulturne politike lokalne vlasti. Predlažem tablu - „Dobrodošli u džamahiriju. Pravoslavnu. Šustikle na glavi (vehabije) sto i kusur kilometara južnije".
Tri minuta posle osam uveče Cvetković je poslednji ušao na sastanak noseći aktovku i papirnu, braon kesu. Sva svetla u sali na trećem spratu zgrade u Nemanjinoj ulici bila su popaljena, a čoju na stolu načičkanu flašicama kisele vode, svi su još malo dotezali kao na mirovnim pregovorima. Izuzev sekretarice Slavice koja je za malim stolom sa strane ispijala nemasni jogurt i pripremela se da hvata beleške, ostali su piljili u zelene dlačice po čoji.
Kafe-kuvarica Milijana servirala je šoljice s kafom pred ozbiljna lica za okruglim stolom kao da je i dalje servirka u vtiću.
BEOGRAD, VALJEVO, 2. marta 2010. (Beta) - Majstor fotografije Đorđe Bukilica, koji je izlagao na mnogobrojnim izložbama u zemlji i inostranstvu, preminuo je u 76. godini u Beogradu, rečeno je danas u valjevskom Foto klubu, čiji je on bio jedan od osnivača. Bukilica je rođen 1934. u Valjevu, gde je završio Tehničku
U Budimpešti je, u poznim godinama života, preminula Julijana Aleksov, dugogodišnja vaspitačica iz Lovre, jedinog sela u Mađarskoj sa većinskim srpskim življem. Sledi njena životna priča, zabeležena pre nekoliko godina, u njenom domu u Lovri.
Strpljivo i polako, onako kako se uvek obraćala svojim zabavištarcima i svima
Ni ovo nije blog o platanima. Već o nama. Setite se 1990-ih – tada smo gradonačelnika mi birali. I tada smo odabrali Aragorna, šumara, kojim se svi Ovi kite, a da mu ni do kite nisu. Onda smo zbacili mrski režim i doveli Ove na vlast (da, doveli, nisu oni sami stigli gde jesu, mi smo ih tu postavili). I nakon “demokratskih promena” (s kakvom samo tugom te reči stavljam pod navodnike), građani više ne biraju gradonačelnika, sada nam ga režim nameće.
Ovog
... na utisku nedelje.
Ko je gledao znaće o čemu pričam. Ko nije, šteta, trebali ste. Tema je bila novi porodični zakon.
G-din Milivojević je rekao, u parafrazi, nešto tipa:
- Pa ok, pošto treba da budemo evropejci taj novi zakon će najverovatnije biti usvojen, ali onda država treba da ponudi alternativu. Pošto bi nam kao roditeljima dozvolila da koristimo samo neku vrstu vaspitanja, trebalo bi da napravi dečiju policiju koju bi roditelji mogli da pozovu i kažu: "Pošto sam upotrebio sve dozvoljene vrste vaspitanja, moje dete i dalje radi neke stvari koje