Ja sam Toske – prvi beskucnik u Srbiji koji ima sajt na internetu
preuzeto sa PROCEDURA
FUNKCIONALNOST. PARADOKS. SMRT.
Pade mi na um taj opravdan vapaj gledajući ovu gužvu u gradu i sinoćna izjava direktora "Srbija - puteva" povodom obustave saobraćaja na jednoj traki "Gazele", gde kaže.."obustavili smo da ne daj bože most ne padne" ili tako nekako.
Suvišno je
Prvo ću pokušati da objasnim šta znači ovaj pridev. Koristi se u mom čarapanskom kraju ali i na jugu Srbije. Za čoveka za koga se kaže da je rljav se misli da nije čist, da mu postupci nisu u skladu sa nekim široko prihvaćenim normama (ne misli se samo na sitnice vezane za higijenu), da je prljav, recimo kad jede da ostane tako zamazan, duva nos na zemlju na sred ulice, pljuje svuda i sl. Možda
Failure refers to the state or condition of not meeting a desirable or intended objective, and may be viewed as the opposite of success
...................................
Od istraživanja na temu etničkih stereotipa na Balkanu posle najnovijih ratova, izdvaja se ono koje je sproveo Nebojša Petrović. On je 2002. godine istraživao mogućnosti pomirenja između Srba, Hrvata i Bošnjaka. Prema rezultatima tog istraživanja, Srbi i Hrvati jedni druge vide gotovo identično i ta slika je donekle, ali ne preterano, negativna. Bošnjaci
Svakom se desi da se po nekad zbuni. Nekima se desi da se tom prilikom izblamirju. Na sreću vreme leči sve pa se i blamovi zaborave. Ali... ALI naš premijer Mirko Cvetković akka Deda Mraz je nedavno počinio blam dostojan pamćenja. Ali pogledajmo prvo video.
Upozorenje! Video materijal izaziva intenzivan osećaj stida
Za stereotipe postoji više opšteprihvaćenih definicija, a jedna od njih glasi da su to "moderne bajke s pojednostavljenim ulogama": na jednoj strani su dobri, a na drugoj zli junaci. Narodi na Balkanu su te uloge međusobno tako podelili da je razlika između "dobrih" i "loših" momaka baš kao i u bajkama: dobri su pripadnici vlastite nacije, zli "one druge".
U
Čuvenu Miloševićevu rečenicu iz 1987 – Niko ne sme da vas bije! – ponavljali smo godinama u različitim kontekstima, ismevajući Miloševićevu drskost i rugajući se sopstvenoj podložnosti takvim rečima, a naročito njihovoj, kako se ispostavilo, ironičnoj neistinitosti. Pa, kakvi smo mi to, kad nam, posle svega, danas opet to isto govore?!
Dođem ti ja pre neki dan u školu, kad tamo frka! Vidim okupio se Odbor za proslave u punom sastavu, samo im ja falim da počnemo zasedanje. Ne’š verovati, opet proslavljamo Sv. Savu – školsku slavu!
Da naiđe neko nepozvan na takav jedan organizacioni skup, rekao bi da smo maločas prvi put čuli i za Sv.Savu i za sečenje kolača i za prigodan program tim povodom. A lepo se sećam da smo, kol’ko prošle godine, u istom sastavu zasedali i dogovorili se da je to poslednji put da se sastajemo navrat-nanos po bilo kom osnovu i da je krajnje vreme da se napravi neki plan proslave