Kragujevac ponovo biva predmet znatiželje javnosti, ovoga puta po krstu, projektu koji je osmislio gradonačelnik Veroljub Stevanović i uz saglasnost Episkopa Šumadijskog Gospodina Jovana. Ova zamisao, sada već projekat, već se sprovodi, doduše preko reda i ne baš u skladu sa zakonom, ali krst je krst, pa nećemo se valjda kao Srbi i pravoslavci oko toga sporiti. Jeste da građane niko nije pitao, jeste da je javna nabavka išla pre odluke koja još nije usvojena, jeste da je izdata lokacijska dozvola bez potrebnih saglasnosti, jeste da se troše budžetske pare, ali će biti i donatora koji će verovatno izvoditi radove na krstu, pa će se već nekako uklopiti......Ćute partije, ćute odbornici, ćute poslanici, ćute Ministarstva, ćute Putevi Srbije,ćute inspekcijske službe, ćuti Uprava za javne nabavke...samo još građani glasaju na portalu www.sumadijapress.co.rs ali anonimno. Za svaki slučaj!
Ova zemlja ne može da se uspravi i upristoji jer je u znaku - nadimaka! MIŠKO (Mišković), MIŠA (Milan Beko) i CANE (Subotić) samo su vrh ledenog brega, na koji se nasukala moderna Srbija.
Sada se javnost može sablažnjavati milionima i milionima evra, uz pomoć kojih ratni profiteri vrše medjusobna prebijanja, tj. obračune! Djavo je došao po svoje! Ono što je rodjeno u švercu, kriminalu i prevari mora ovako da se okonča! Porazom civilizovanosti, zdravog razuma i nade u prosperitetnu budućnost!
PROLEĆE JE, A JA ŽIVIM U SRBIJI!
Već smo imali prilike čuti da je klub u dugovima od oko 12 miliona evra, da mu je račun u blokadi od 2004. godine, da se duguje na sve strane,
Da li je Srbiji bolje nego pre 12. marta 2003. godine ─ između pitanja koje na kraju svoje knjige Atentat na Zorana postavlja Miloš Vasić i dileme kako bi Srbija izgledala danas da je Zoran Đinđić živ, koje je u danu za nama sebi verovatno postavljala većina građana i građanki ove zemlje, priča o političkom nasleđu Zorana Đinđića jedna je od onih tema koje, čak i danas, sedam godina kasnije, Srbiju čine taocem svoje loše prošlosti. U međuvremenu ─ nada da je bolja budućnost ipak moguća (čitaj: uređeno i upristojeno društvo koje počiva na principima i na zakonima) svedena je na minimum, politička scena pretvorena je u otužni buvljak, u patetično šibicarenje i pilićarenje koje sa pokojnim premijerom ima toliko malo veze da čovek ima pravo da se pita i da li je u ovoj zemlji Zoran Đinđić ikada uopšte i postojao?
Bez namere da pokusam da edukujem i da pretenciozno objasnjavam opsta mesta u istoriji filma/kulture/zivota, ipak smatram da je za generaciju koja se ne seca kumrovackog Marsala i koja misli da je Kinoteka aneks obliznjeg kazina u Kosovskoj ulici, neophodno da se upozna sa sinopsisom (by Wikipedia) Bergmanovog klasika iz 1957.
#4 UPDATE, Počeli pregovori oko mogućeg susreta Vladimira Klička i David Haye-a za ujedinjenje šampionskih titula u teškoj kategoriji po WBA, IBF i WBO verziji
Malo, malo, pa se kod nas na povedu diskusije o podelama i razgranicenjima na relaciji "prva" i "druga" Srbija, a posebno te razlike dodju do izrazaja na danasnji datum, sto se vidi iz dosta komentara i na blogu i drugde. Linija razgranicavanja i tzv "nicija zemlja" je u ovom slucaju toliko tanka da je jednostavno nemoguce ostati u sredini, kao kvazi-neutralan, vec se moramo pripojiti jednom od ove dve grupacije, ideologije, pogleda na svet, pogleda na Srbiju, pogleda na sebe na kraju krajeva.
Izbor je na prvi pogled lak. Ukoliko vam ne curi mast iz bureka po bradi i nemate na sofersajbni
Mafija ima uticaj u većini klubova
U svojim kolumnama u "Politici" vrhunski fudbaler i marksista Ivan Ergić piše da je sport surovi biznis čije su najveće žrtve igrači i navijači. Odbio je ponudu Crvene zvezde zbog kriminala i korupcije. Ponosi se što je jedini u reprezentaciji Srbije i Crne Gore u Nemačkoj pevao himnu "Hej Sloveni".
Ivan Ergić je profesionalni nogometaš turskog prvoligaša Bursaspora. U taj je klub došao iz Bazela, gdje je osvojio velik broj