Radovi u toku,
tokovi u radu,
hakovanje - ludom blogovanje
ili, samo finale operacije "Svećevibanujem!" ?
U sredu su naoružani napadači upali u redakciju časopisa "Šarli Ebdo" i ubili 12 ljudi. Čitav svet bio je, s pravom, užasnut zločinačkim činom. Istoga dana, u mnogim gradovima sveta ljudi su se spontano okupili da bi iskazali svoju solidarnost za žrtve i da bi izrazili protest protiv tog bezdušnog zločina. I Beograđani su se na adekvatan i dostojanstven način solidarisali s ubijenim novinarima. Zvanična Srbija pridružila se svim normalnim i demokratskim zemljama u osudi ovog jezivog, kako je Fransoa Oland rekao - varvarskog čina.
D' izvinete, ovo:
Čujem da će nastavnica koja je pokazala inicijativu i povela đake u Amsterdam da bude kažnjena od strane Ministarstva prosvete. Zato što program podrazumeva i obilazak Ulice crvenih fenjera.
Ova vest nam je došla od Ministra na dan na koji su najtiražnije dnevne novine objavile fotografije neka dva čovekolika oblika života kako se jebu u direktnom prenosu jednog od mnogobrojnih rijalitija na našim televizijama.
Kažu, opet bismo poslali decu da ginu!
Razgovaram sa nekim poznanicima o 27. martu. A to nije prvi put da se nalazim u takvom razgovoru na tu temu (sa nedoumicama koje su pomenute u narednim rečenicama i pasusima). Zastupaju sagovornici onu već opšteprihvaćenu i kanonizovanu tezu da je 27. mart 1941. godine, sa onim "bolje grob nego rob", apsolutno i nepobitno moralan čin, i izbor koji nema alternative.
Sada je fokus na Jeleni Milić. Teško je - iznova - gledati isti scenario koji stiže iz sfere mitomansko-patriotske Srbije. Iz te iste sfere je poslednjih godina stigao čitav niz najogavnijih optužbi i pretnji novinarima, javnim ličnostima, pripadnicima nevladinog sektora, ... Jednom rečju, na meti je skoro sve što odudara od prototipa Srbende koji bi radije u ilovaču, nego u susret vesti da više nije 19. vek.
Šerbedžijino pismo Ministarstvu branitelja
"Povodom javnog obraćanja vašeg Ministarstva medijima Hrvatske o mojim navednim izjavama na pres konferenciji sajma knjiga u Beogradu, a koje ste objavili na osnovu netačnih i proizvoljnih tumačenja onoga što sam ja tamo govorio, dozvolite da vam se ovim putem javno obratim.
Pošto ovih dana u srpskim senzacionalizmu i inače sklonim tzv.medijima čitam različite gluposti, ako će nekome koristiti, kratak izveštaj/putopis iz drevne Hellade bio bi sledeći:
Oni koji se ovih dana spremaju da krenu u Gčku, ili su već uplatili aranžmane pa ne znaju šta da rade razloga za neku veliku paniku realno nemaju. Treba samo da ponesete novac - ne na karticama već u kešu (!), ili makar uglavnom u kešu.
Iako je zvaničan stav grčke vlade da turisti neće imati problema pri plaćanju karticama - u praksi to ipak nije svuda tako. Prevedeno: većina prihvata plaćanje karticom - ali ima i izuzetaka.
Ne mogu tačno da definišem šta mi smeta kod ove devojke - izveštačeno ponašanje, potreba da u svakoj prilici privlači pažnju i izaziva sažaljenje; kombinacija jada, ozlojeđenosti i samožaljenja; očito osmišljena čednost, ali čini mi se da je onaj koji je osmislio rolu ovog deteta vrhunski manipulativan tip.