Pokušavam uporno da zamislim jednu situaciju. Jednoga dana u dalekoj budućnosti, dalekoj i ne verovatnoj, sedim na promociji svoje knjige (šbb-kbb, dakle), i na tu su me promociju verovatno naterali da dođem jer su mi književne promocije po pravilu veoma neprijatne, i neka sam na toj promociji, recimo, trezan (to bi mi bio prvi put da trezan pričam o svojoj prozi). Dakle, smeškam se i odgovaram na ona
... i za domaći zadatak, sto puta napisati:
Ljubi bližnjeg svog. Ljubi bližnjeg svog. Ljubi bližnjeg svog. Ljubi bližnjeg svog. Ljubi bližnjeg svog. Ljubi bližnjeg svog. Ljubi bližnjeg svog. Ljubi bližnjeg svog. Ljubi bližnjeg svog. Ljubi bližnjeg svog. Ljubi bližnjeg svog. Ljubi bližnjeg svog. Ljubi bližnjeg svog. Ljubi bližnjeg svog. Ljubi bližnjeg svog. Ljubi bližnjeg svog. Ljubi bližnjeg svog.
Nešto sam se isključio poslednjih nedelja iz pomnog praćenja događaja, maločas pročitah da je emisija (rubrika) "Retrovizor" Ljube Živkova ukinuta i da je to obrazloženo ekonomskom krizom. Eto, baš Ljuba Živkov ispade tehnološki višak!
To je bilo prvo "Da li je moguće?".
Drugo: da li je moguće da je na delu cenzura?
Ako jeste, da li je moguće da neko misli da time štiti lik i delo predsednika (Demokratske stranke i cele Srbije, kako je Ljuba Živkov to duhovito formulisao)? Da li je moguće da on ne zna za ovo? Ako zna, da li je moguće da se složio?
U stvari naslov je pogrešan, barem iz ugla mog pogleda na svet. Međutim, s obzirom da ta podela, Istok – Zapad, postoji nezavisno od mene, te da jedan segment društva uzdiže te vrednosti na pijedastal poželjnosti, jednostavnu vrednost odgovaranja na e-poštu nazivam "zapadnom".
Nekako na jesen većina porodica u Srbiji se prihvata posla oko strateških projekata (strategic project management) poznatijih jednostavno kao zimnica. A i strateški su onoliko koliko je krajnji rezultat projekta zimnica neophodan porodici (Project Management for Eating). Neki put se udruže porodice ili prijatelji, pa se to naziva izbor strateškog partnera i planski se utanačava zajednički nastup (Colaboration Challenge). Ima tu, nije da nije, i razvrgavanja ranijih godina sklopljenih porodičnih ili rođačkih preduzeća, a sve zbog ovih ili onih razloga (Creative Destruction).
Zaista zbunjujući podaci, piše Politika:
Kao što znate, nije mi običaj da pišem prečesto blogove - ali još jedna vest mi je privukla pažnju i mislio sam da bi bilo korisno da je podelim sa vama.
Posle nekoliko štrajkova nezaposlenih radnika, uglavnom vlasnika praznih radnih mesta, kojima su se priključivali i bivši radnici, u privatizovanim preduzećima koja duži period nisu radnicima plaćala doprinose za socijalno osiguranje, Vlada Srbije je pronašla „spasonosno“ rešenje – da ona u svojstvu poslodavca izvrši povezivanje staža radnicima.
Medju preduzećima, kandidatima, kažu neki ima i državnih preduzeća.
Kakav je to nobelovski recept pronašla Vlada Srbije ?
1) Vlada će da predloži a Skupština da usvoji zakon kojim će taj „problem“ biti skinut sa dnevnog reda. Radnici će za uzvrat prekinuti štrajkove.
Zašto zakon ?
Ako Vlada ima novac (ili zna kako će da ga nabavi ) koji će da uplati Fondu PIO umesto „nemarnih“ poslodavaca (partijski ljudi ) što će joj zakon, jednostavno uplati sredstva i gotovo.
Vlada ustvari namerava da tim radnicima pripiše staž bez ikakvog uplaćivanja sredstava, jer ona ta sredstva sada nema i neće ih ni imati nikada.
Rasim Ljajić u poseti na blokadi pruge radnika 1.maj Lapovo i Zastava elektro iz Rače