Su ubistva, noću, u po bela dana, na periferiji ili u centru Beograda, ubistva pojedinih kriminalaca ili kriminalnih grupa, ubistva žena, devojaka, majki, Roma, homoseksualaca ili nekih koji ubici izgledaju kao oni, postala naša svakodnevica. Kad kupujem cigarete, na novinama poređanim na pultu, sve naslovne strane svih nazovi novina ispunjene su enormno velikim slovima naslovima o ubistvima. Svestan sam da se to radi s namerom da gladni narod makar na tren zaboravi svoju glad i bedu, o uživanju u tuđim nesrećama ne bih ovog puta. No bez obzira na naslove, ubistva se dešavaju malo, malo.
Foto: Anthony Madden
Su odavno započete u ovoj ojađenoj i sve ojađenijoj zemlji! Neću vam reći ništa što već ne znate ali Repetitio est mater studiorum, što će reći nikad nije na odmet ponoviti i prisetiti se. Ili što reče moj sin: Horor filmovi su mala maca i komedije u odnosu na realnost u kojoj živimo! Korenitost je u Srbiji našla izuzetno/veoma/vrlo, pogodno tlo, da se izrazim oveštalom ali u ovom slučaju istinitom frazom. Naravno ja pod tlom ne podrazumevam samo zemljište, teritoriju, sve manju, zemljice Srbije, ne, pod tlom pre svega podrazumevam srpski narod i njegov
... ili: vivisekcija metoda jednog šarlatana
Tri je dana i tri noći brujala mreža užarena u brobi na virtuelni život i virtuelnu smrt između navijača i protivnika Brankice Stanković. Među tim navijačima i protivnicima pojavljivali su se najčudnovatiji likovi i frikovi a apsolutni hit u hitu bile su srdačne pohvale i čestitke voditeljki "Insajdera" na izvanredno obavljenom poslu, upućene od strane Ksenije Vučić i Nebojše Krstića uz horsko sasluženje silesije botova.
I potpuno je u drugom planu ostao sam kvalitet intervjua, zasenjen pitanjima da li se ona i zašto se doskorašnja ikona slobodnih medija prodala vlasti i Vučiću kao njenoj personifikaciji.
Nikad mi zaista nije bilo jasno otkuda toliko oduševljenje "Insajderom". Da me je nko pitao rekao bih da je reč o prilično tanom sa novinarske i jakom sa produkcijske strane medijskom projektu predvidljivih sadržaja i zaključaka, sa bombastično najavljiovanim gromopucatelnim temama tanko obrađenim i bez prave činjenične težine kad se razgrnu sve te krupne reči i krupni kadrovi. A najlošije među tim emisijama bez konkurencije su po pravilu one u kojima u studiju sede sagovornici vizavi voditeljke. Zato sam se, ne bez zebnje . videvši najavu upitao "Kuku, Brankice, kud si pošla s golo dupe međ pijane Turke?!"
Da se odmah razumemo: svakako ne spadam u one koji veruju da je Brankica Stanković svesno i namerno Aleksandru Vučiću odradila PR i častila ga novom parolom - "Eto, vidite li da ne idem samo na Pink i da odgovaram na sva pitanja?"
1. Мораш да будеш психић.
У мојој школи приближава се време реизбора за место директора.
Кога год да питаш да ли ће се пријавити на тај конкурс, свако каже:
"У оваквом систему? Са оваквим људима? Не пада ми на памет! Шта ће ми то у животу!"
Чак и тренутни директор изговара те исте реченице...
Grob Branislava Nušića u Beogradu
Jednom davno sam, kometarišući na nečijem blogu, pomenuo ovu zanimljivu naučnu činjenicu, ali verujem da taj komantar mnogi novi blogeri nisu pročitali ili obratili pažnju na njega. Budući da se ovih dana po raznim vestima žustro govori o urinaciji, po grobovima a i šire, – čak je i Predsednik posvetio pažnju toj fiziološkoj