Bilo jednom jedno devojče, malečko i ubavo beše. Zvali su gu Crvenkapa. Imala je neku crvenu kapu kod Kinezi što vu kupili, jer babu mrzelo da vu plete kapu. Malo vu popke plete svaku godinu, još i s' kapu će se s'd zanosi.
A i vunica poskupe mnogo tuj godinu.
Crvenkapa je živela s' majku i s' tatka, u kuću pored golemu šumu. Tačnije u Čukljenik. Na drugi kraj je živela baba njena. U Tulovo. Razdaljina taman tol'ka da ti oteknu dok stigneš. Noge da ti oteknu.
Jednog dana majka je poslala Crvenkapu da odnese podvarak što je skuvala za babu i omesen ‘leb, jer baba ne voli kupovni, mnogo vu žilavi a već pola zubi nema. Sve joj to nabuta u krošnju i preko toj teglu ljutenicu. Crvenkapa popizde. Em će se maje peške, jer je nedelja i kombi nema, em treba nosi 100 kila jedenje. Razmišlja se Crvenkapa: "Kude sad da idem u pi*du materinu?" Nego koe će, baba gladna, a možda vu i da neki dinar za u grad.
Sabra ona džopke i krenu polako.
Ljudi ovako da vam kazhem: vec nekoliko dana se smejem na ovo shto cu sad da postavim pa poshto nisam uspela da skupim snage da trolujem nechije tudje blogove evo ga ovde kod mene. Ovo mi je poslao kolega u e-mail-u i ja sam ga prevela na kakav takav srBski.
Kako mački dati pilulu:
1. Podigni mačku i drži je u levoj ruci kao shto se beba drži. Sa pokazalcem i palcem leve ruke drži usta mačke otvorene sa obe strane
- Bulevar srušenih snova ili Belgrade by Night -
Kada govorimo o muzičkoj erupciji s kraja sedamdesetih i početkom osamdesetih, postoje neka mesta i neka imena koja nikako ne smemo zaobići.
Podsetimo se, tih godina... lagodno i udobno je bilo okupiti ekipu od par sličnih, i uz malo sreće i par rifova zajahati novi talas koji je plavio Evropu.
Solistima je sve to išlo malo teže, ili – specifičnije bar, naročito ako usled hroničnog nerazumevanja okoline, od ranog detinjstva, uz osvedočeni supertalenat, izbruse manifestno osobenjaštvo kao „odbranu od svih zala“ i praktičnu osobinu da idu glavom kroz zid....pa - negde dobiješ, a negde izgubiš. Upornost izvitoperena do destruktivne tvrdoglavosti, vanserijski dar koji ostaje nedorečen okovan imperativom kvalitativne perfekcije, pogrešni izbori i pravi izbori...
Ovo bi mogla biti priča o tome.
Kada je blagi bog delio toplinu, empatiju i mentalnu živahnost, očigledno je da je jako pazio ko će mu sedeti u prvim redovima. Tako su se Tamo našle i neke, meni veoma drage Face :
Vlasta, Bili Piton, Skyspoter, Jelena Gall, maksa, vishnja, darkonduty, Jack Bauer, Margitina Mama, omega (i, zamalo - Srki Pajić) priznaćete da predstavljaju jako dobro društvo.
Poznajemo ih mnogo - sa velikih i malih ekrana, iz javnog i političkog života... Bruce Lee, Bette Midler, Frank Sinatra, Frank Zappa, Kim Basinger, Mila Jovovic, Jeff Bridges ali i Čerčil i Staljin.
Meni su važni - mama, Mali Pas, Voljeno Biće, drugar o kom sam blog pisala... Otkako sam na jednoj operaciji 'pretekla' i ja slavim
Na ovaj tekst inspirisala me je kratka i lepa razmena sa blogerkom AlexDunja, na blogu kod Naše Nove VIP blogerke, legendarne angie.
Sasvim slučajno, dotakli smo se ....geografije, tačnije : geografije prošlosti - pričajući o Ateljeu 212.
To je Kraj u kom sam odrastao. Moji kvartovi....., i moje ekipe iz detinjstva .
Kraj je imao jasno određene granice, kako i dolikuje : „gore“ – to je bila Skupština, savezna 4sure (sa sve D.Ćosićem u Palmotićevoj 1 i M.Djilasom u br.8), pa sve do Vlajkovićeve, kad smo malo poodrasli proširili
Pre nekoliko godina bio sam u Bugarskoj. Posle jednog od sastanaka, sedim u kolima zajedno sa kolegom iz kabineta bugarskog predsednika. Radio je uključen. Svira nekakva zabavna muzika, Madona, Rijana i slično. Bugarin i ja ćaskamo lako se sporazumevajući svako na svom jeziku. Onda naš razgovor prekine pesma na srpskom.
"Ceca!", kaže Bugarin uz osmeh. "Mnogo dobra, Ceca!"
(update : obavezno posetite. Ovaj momak je, sa ostalim visprenim komentatorima dobrog pamćenja, poprilično doprineo da ovaj blog ispadne baš ovako.)
Nije nikakva tajna moje prepotentno mišljenje da smo osamdesetih imali jednu od najjačih, ako ne i najjaču pop – rock
Dante Inferno Hell test je baziran na Dante-ovu "Divine Comedy" napisanu ranih 1300. Tako da opustite se sve je ovo samo komedija.
Pitanja su odabrana nakon pažljivog studiranja Dante-ovog Infern-a. Najmanje 16 promenljivih koji su prilagodjeni vašim odgovorima se koriste u proračunu vašeg rezultata. Odgovorite najiskrenije što možete. Na osnovu vaših odgovora
O radiju kao elektronskom sokoćalu kojim je Nikola Tesla izmenio svet komunikacija i otvorio proces stvaranja "globalnog sela" mogao bi da piše neko od kolega stručnih za lampe, tranzistore i žičice, odašiljače, repetitore i prijemnike, eletktromagnetne talase i ostale pojmove vezane za ovo čudo nastalo krajem devetnaestog veka.
Moje je druženje sa radijom počelo nešto kasnije od njegovog nastanka, dakle - negde sa polaskom u osnovnu;
sa pesmama Zorana i Bojana Ramboseka i onom pesmicom u interpretaciji Paje Minčića, koju sam svakoga jutra slušao na prvom programu Radio Beograda, u najavnoj špici emisije "Dobro jutro deco":