2009-03-23 19:44:03

"Third Degree...

trener92 RSS / 23.03.2009. u 20:44

Blues baby ,samo blues

"

- Da nema vjere, ljudi bi klali i robili.scaled.php?server=522&filename=ashestoashesanddusttodu.jpg&xsize=640&ysize=480
- A zašto kolju i robe danas?
- Jer je nema.
- A zašto su klali?
- Jer je nije ni bilo.
- A kad je prema tome bila?
- Nikada!

...

Govorit će mi:

 
2009-03-20 14:43:35

Mišima i ja, čemu? (III)

vladimir petrovic RSS / 20.03.2009. u 15:43

              Dobro  je  napustiti  život  kad  sve  imaš, kad  si srećan materijalno i duhovno, i ništa ti nije potrebno (Plutarh -  Πλούταρχος)

Opet nova žrtva, i opet je sudska medicina došla do zaključka da je reč o ludaku! Jer ti doktori nikako ne mogu da pretpostave da je čovek u stanju da se i pri zdravom razumu odluči na samoubistvo... Tu je uzrok realizam, a ne ludilo (F. M. Dostojevski - Ф. М. Достое́вский)

            Jukio Mišima je završio svoj život

 
2009-03-18 14:38:16

Dobrovoljna ludost

antonacci RSS / 18.03.2009. u 15:38

9340820_63c4530f74.jpg

 

 

          Pre tri godine, Nora Vinsent (Norah Vincent) je živela kao muškarac. Nije promenila pol, nije započela dugotrajan proces hormonske terapije, Nora Vinsent uopšte nije transseksualna. Zašto onda? Odlučila je da živi kao muškarac da bi naučila šta to znači i kako to izgleda. Želela je insajderske informacije o muškarcima, o dinamici prijateljskih odnosa, o odnosu prema hrani, seksu. itd. O čemu razgovaraju,

 
2009-03-17 08:06:32

Mišima i ja, čemu? (II)

vladimir petrovic RSS / 17.03.2009. u 09:06

 Mišima ne samo da je završavao svoje rukopise na vreme, radi predaje urednicima, već su ti rukopisi uvek bili čisti (za razliku od drugih autora, čiji su rukopisi često bilo nečitko škrabanje da su urednici morali da zapošljavaju specijaliste za dešifrovanje rukopisa tih autora). Naime, Mišima čak nije morao ni da prepisuje svoje radove. Njegovi izdavači se slažu da nikada nije ništa ispravljao: tekst je bio završen u njegovoj glavi pre nego što bi ga on ispisao svojim lepim rukopisom. Džon Nejten, prevodilac, poznanik i prvi biograf

 
2009-03-15 20:38:24

"... fall ... out..."

trener92 RSS / 15.03.2009. u 21:38

"Zašto mi se reči kao što su ove, čine tako bezizražajne i hladne? Da li je to zato što

nijedna reč nije dovoljno nežna da bude tvoje ime?"

" "
J. J.


"Znaš...

jWomanintheRain.gif?t=1237148239a znam da od ovog
nikada neće biti pesma


to je samo
nešto od onog što činim
da ne bih napravio glupost...

 
2009-03-14 01:34:50

Blues... " Sećanje na Bellu"

trener92 RSS / 14.03.2009. u 02:34

 je_sais.jpg

ŽENA KOJA SPAVA


sedim noću na krevetu i slušam te kako
hrčeš
upoznao sam te na autobuskoj stanici

i sada začuđeno gledam u tvoja ledja
bolesno bela i prošarana
detinjim pegama
dok lampa oguljuje neizrecivu
tugu sveta
nad tvojim snom

ne vidim ti stopala
ali pretpostavljam da su to

 
2009-03-11 18:01:55

Mišima i ja, čemu?

vladimir petrovic RSS / 11.03.2009. u 19:01

  

               Sve što je Japan bio - duguje samurajima. Oni su bili ne samo cvet nacije, negoistovremeno i njen koren. Svi dragoceni pokloni neba došli su preko njih. Iako su se oni držali dosta po strani od običnog sveta, oni su postavljali moralne standarde za taj svet i rukovodili ga svojim primerom. Japanski diplomata i pisac Inazo Nitobe

                 Mene poražava to što smrt kod Evropljana izaziva takav užas. Jedina njihova želja jeste - da žive. Oni se plaše ne samo da govore,

 
2009-03-09 21:58:22

Supermarket u Kaliforniji

antonacci RSS / 09.03.2009. u 22:58

allen-ginsberg.jpg

 Video sam najbolje umove moje generacije uništene ludilom, izgladnele histerične gole,
kako se vuku po crnačkim ulicama u zoru tražeći besni fiks,
anđeoglavi mangupi gore za drevnu nebesku vezu sa zvezdanim dinamom u mašineriji noći...

           Ono što me privlači u džezu jeste upravo sloboda, neizvesnost. Od onog trena kada pesma počne, vi joj se prepuštate, ali ne znate

 
2009-03-09 14:59:48

[09] BULEVAR BORISLAVA PEKIĆA

bojan ljubomir jugovic RSS / 09.03.2009. u 15:59

 LUCIDA INTERVALLA: BULEVAR BORISLAVA PEKIĆA

5420_1195653287474_1112714589_30643227_1731425_n.jpg     Da sam se ljetos, dok sam bio u krizi, ubio – praktično onog trenutka kada je moja do sada najteža depresivna epizoda dosegla vrhunac - nikada ne bih posetio 52. međunarodni sajam knjiga u srpskoj prestonici niti bih ikada razgovarao sa svojim velikim herojem iz detinstva, akademikom Pavićem. Sećam se, ruke su mi se tresle, kroz čitavo telo i ekstremitete prolazili su mi žmarci, glava mi je trnula od bola – ali mislio sam: lekovi će pomoći, vredi i dalje živeti, sve će naposletku ispasti dobro...     Pošto sam toga dana ispod podesta jednog od stepeništa što vode na galeriju sćućuren za stolom popio kafu čitajući Politiku, koju su u lepim belim kesama besplatno delili posetiocima na ulazu u Pantovićevo zdanje (Milorad Pantović) – iscepao sam, presavio i položio u novčanik interesantan tekst male Minje Bogavac o mizoginiji.

     Ista ta Politikina kesa na moju veliku radost bila je sada prepuna raznovrsne literature: “High Fidelity” Nicka Hornby-ja, “Kieślowski on Kieślowski” DanusjeStok, Черевићанове “Печалбаде“ Svetislava Stojanovića, “Sebi pod kožu“ Igora Mandića, “Les particules élémentires” Uelbeka (Michel Houellbecque) i „Prozac nation“ Vercelove (Elizabeth Wurtzel) - dok sam pod miškom nosio “Nove drame” Biljane Srbljanović prelepih plavih korica sa panoramom New York-a na naslovnici, iz koje su s vremena na vreme, malo po malo ispadali svi bezobrazni dijalozi njenih likova kao da su znali kakav ih je čistunac upravo kupio.

 -   “Jebi se.” (“Amerika, drugi deo”, Danijel, strana 18., Otkrovenje Beograd 2004.)

 
2009-03-08 14:04:21

I to je džez

antonacci RSS / 08.03.2009. u 15:04

20438-1962JazzInNewYork-1620-Black.jpg 

 

Kada sam doneo odluku da pišem blog, rekao sam sebi da ću pisati o književnosti i o kulturi. Da ne bismo mislili o popovima i bitangama, da ne bismo trošili energiju i reči na glupost, jer je već dosta toga rečeno i ja ne znam šta bih dodao osim besa - a moj bes neće nikome pomoći, ovaj blog posvećujem muzici i ovoj kratkoj priči iz zbornika mladih ex-yu pisaca Rukopisi 31. Autor je Vladimir Miletić.

 

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana