- ogled o pričama iz nepostojeće Srednje Zemlje o neverovatnim bićima i njihovim čudesnim doživljajima koje nam je, isprepletane i napisane posebnim pismom, ostavio J.R.R. Tolkin, majstor bajki -
Kad neko, nošen neodoljivim porivom ispisivanja svojih misli, napiše nešto što vas čitanjem takne tako da vam se uzburkaju i misli i emocije, onda takvog pisca zapamtite, stavite ga u svoj poseban "neuron" gde se čuvaju dragocenosti i, s vremena na vreme, osetite potrebu za prelistavanjem njegove / njene proze, poezije, eseja, romana, drame, priče,...šta god da je ispisano.
Kad neko izmisli čitav novi jezik, čitav novi svet i čitavu novu mitologiju da bi vam saopštio svoje misli, ondaK zastanete (pomalo zapanjeni) i razumete da nije reč samo o "ispisivanju misli" zarobljenih u nekakvu knjigu, već o piscu koji je neverovatno predan tragač, istraživač, znalac, pravi majstor tekstova koje je (tako ja mislim) najteže pisati - tekstova kojima se želi iz zaboravljenih delova našeg ljudskog, kolektivnog sećanja nanovo ispisati u tami vremena izgubljenu - Prvu Ljudsku Bajku.
Verujem da je Tolkin jasno video ono što je mnogima od nas jasno:
- sve ljudske priče izgrađene su od četiri višestruke reči
sloboda (koja je dvostruka reč, ona u sebi sadrži reči dobro i zlo), ljubav, herojstvo i smrt.
Umeće majstora je u tome da ih "složi" u lavirinte događaja, avantura i doživljaja tako da nas - ostavlja bez daha.
Tolkin sigurno nije jedini koji je to umeo, ali je nesporno - među najboljima.
How do you know you're leading a sad life?
When a nymphomaniac tells you: «Let's just be friends»
Volim četvrtak. Tog dana se osećam nekako poletnije nego, recimo, sredom. Moniki nije baš jasno zašto je to tako. A nije se smejala ni kada sam joj ispričao šalu koju sam stavio kao motto. Ne smeje se svakom mom pokušaju da budem duhovit.
Monika: Da ti nešto ispričam. Vidiš, smatram da nije dobro kada roditelji prave razliku medju svojom sopstvenom decom, tako što jedno dete vole više od drugog. To može izazvati
-Šta misliš, hoće li neko doći?
-Neće. Mislim da ne čeka. Mislim da se odmara. Možda i od čekanja.
-Šta li to zapisuje?
-Račun? Šta joj je potrebno sa-pijace. I sa pritoka.
-MainStream?
-Tako nekako.
Nemam zapis o slobodi. Mislite da kasnim?......
Kupila sam ogrev i dala da ga iseku i naslažu. Pristiže mi IV rata za ovo od čega živim. A imam i neke rokove koji će prepoloviti sate. Kupila sam rukavice: plavobraon: nijanse obale: uz šal sa printom ČAMCI. Greju me pokreti kojima pišem. Ovi su samo za ukras. I uspomenu na hladno.
"....Izostavi moje ime iz poklona
ako ti je ono breme,
ali sačuvaj moju pesmu."
Tagore"
***
U poslednje vreme moje raspoloženje se kreće po nekoj vrtoglavoj sinusoidi, a zajedno sa tim turbulentnim promenama, moj odnos prema komunikaciji, kako ovoj virtualnoj, tako i onoj realnoj, varira od gađenja do neodoljive fiziološke potrebe. Kako polako ponovo uranjam u „plus fazu", počinjem veoma obazrivo da čitam e-mailove i da odgovaram na neke od njih,
Кол'ко Марко тежио на правду, /Тол'ко моли Јевросима мајка: /«Марко сине једини у мајке! /Не била ти моја рана клета, /Немој, сине, говорити криво /Ни по бабу ни по стричевима, /Већ по правди Бога истинога; /Немој, сине, изгубити душе; /Боље ти је изгубити главу, /Него своју огр'јешити душу». (Урош и Мрњавчевићи)
Srpska srednjovekovna istorija prilično je škrta sa podacima kada su u pitanju žene koje su je delimično oblikovale. Narodno, usmeno predanje je još škrtije i prilično neobjektivno. U usmenoj tradiciji veoma je bilo živo, (i lepo) sećanje na Oliveru, Lazarevu ćerku, udatu za Bajazita. Njena žrtva bila je za to vreme sasvim uobičajena i manje-više nije čak ni imala drugog izbora. Njena sudbina bila je na koncu nesrećna jer je i pored velikog uticaja koji je imala na odnose Imperije i Srbije, poštovanja u okruženju i nesumnjivo raskoši, podelila tešku sudbinu svog muža. No, ovo nije priča o Oliveri. Nije priča ni o Irini Kantakuzin, ženi Đurđa Brankovića, koju je predanje ovekovečilo u slici Proklete Jerine zarad čijeg hira se gradi velelepna tvrđava.
Ovo je priča o Mari Branković. Ko je Mara? Zašto je Marina sudbina zanimljiva? I još zanimljivije zašto je Marina sudbina zaboravljena i skrajnuta? Zašto o njoj ima više podataka na stranim jezicima, nego na našem? Da li se iko od vas seća da ju je ikad pomenuo neki profesor istorije, ma kad da ste je učili?