2010-01-14 16:56:40

Šopen i Sandova, čemu?

vladimir petrovic RSS / 14.01.2010. u 17:56

                                                                       Kad ne bih mogla da volim, ne bih mogla da patim. A pošto patim, to znači da volim i da postojim (George Sand)

Volite li Šopena?

1. FREDERIK  ŠOPEN (‘ANDJEO LEPOGA LIKA, KAO VISOKA TUŽNA ŽENA')

 
2010-01-14 13:20:55

Pismo...

Obren Markov RSS / 14.01.2010. u 14:20

Gost - autor: Vukica Kotarić

(Vukica nema nalog na B92, i nešto nije sklona da ga otvori... ako bude zanimljivih komentara, to će je možda ponukati da to učini, nadam se...)

Zvala se Hermosa Diego... sa 16 godina, koliko je tada imala, izgledala je kao devojka koja je zašla u ozbiljan svet ženskih tajni, nevinog pogleda i naivnog smeha, ostavljajući bez daha svakog ko je ikad imao priliku da barem pet minuta udje u njen svet. Vitka, kako samo mogu biti devojčice toga doba, lako je koračala

 

 What could be more natural for a species that has exterminated its animal kin than to look into a mirror and find that it is not alone?

Napomena: romanticni neka ne citaju ovaj tekst, a ostali neka ne previde da se radi o politickoj filozofiji, a ne o licnom ubedjenju autora bloga, tj. mene.

Kad bi vam ponudili da se opredelite izmedju darvinistickog i religijskog pogleda na nastanak ljudske, koji biste odabrali? Da li bi ikad pomislili da opredeljenje za Darvina osporava postojanje humanizma?

 
2010-01-10 12:35:10

Tetka Cvijetin info servis

Dragan Jakovljević. RSS / 10.01.2010. u 13:35

(...) Из Црне Горе се једном приликом у моју ноћну радио емисију укључио припадник оне струје која ту данашњу државу сматра једним од локалитета настањених српским племенима и прапостојбином већине српског живља

 
2010-01-09 01:13:33

Trazi se drekalo!

Dragan Jakovljević. RSS / 09.01.2010. u 02:13

Од свога деде сам, као мали, а и много пута касније, слушао најневероватније приче дрекалима. Тако су становници села надомак мог родног града називали сподобе које су ноћу испуштале најстрашније, неартикулисане

 
2010-01-07 07:42:35

Neke amerikanske knjige, čemu?

vladimir petrovic RSS / 07.01.2010. u 08:42

                          Toliko smo izgubljeni, tako goli, tako usamljeni u Americi; beskrajna i svirepa nebesa razapela se nad nama, i nas večito napred gone, i mi nemamo zavičaja (Thomas Clayton Wolfe)

Srećan Božić! Καλά  Χριστούγεννα! (Kalá Hristúyenna). A kada još Božić padne u veseli četvrtak - eto razloga za dvostruko veselje onima koji umeju da se vesele.  Στην  υγειά 

 
2010-01-07 00:33:53

Zabluda

Dragan Jakovljević. RSS / 07.01.2010. u 01:33

 

Blazenstvo se nalazi u ukusu, a ne u stvarima.

Covek je iskreno srecan kada se izbori za ono sto voli, a ne kada dobije ono sto drugi smatraju da treba voleti.

 

Hristos se rodi!

 
2010-01-01 18:21:40

Poslednja Nova godina

mirelarado RSS / 01.01.2010. u 19:21

     Таko glasi naslov romana Nikoloa Amanitija, najpoznatijeg italijanskog pisca mlađe generacije, koji u svojim romanima i pripovetkama oslikava mračne strane svih slojeva savremenog italijanskog, ili bilo kog Zapadnog društva. Njegovo stvaralaštvo moglo bi se odrediti kao crnohumorni, satirični horor. Sve slabosti jedne civilizacije lišene ideala i velikih ciljeva ispoljavaju se u ponašanju i postupcima mladih ljudi, koji u Amanitijevim pričama neumitno upadaju u vrtlog nasilja, kriminala, droge. Ni vinovnici takvog stanja stvari, njihovi roditelji, nisu prikazani u boljem svetlu. 

    

 
2009-12-29 14:06:59

Američka pastorala

antonacci RSS / 29.12.2009. u 15:06

onion_imagearticle1128.jpg

 

 

           Šved Levov je, zajedno sa svojim ocem (za pojmove nekog ko živi u Srbiji) na pomalo bajkovit način - radom radom i samo radom - izgradio veliku fabriku kožnih rukavica. On je dobar momak, tako ga je najlakše opisati. Šved je u srednjoj školi bio zvezda - košarkaš, dobar učenik, dobar dečko, dobar i vredan sin. Jedan od onih momaka na koje su ponosni, ne samo njihovi roditelji,
 
2009-12-27 22:39:37

Provesti život sa njom

Obren Markov RSS / 27.12.2009. u 23:39
Eto meni još jednog neplaniranog posta, i to ravno iz zaboravljene kutije.

U životu sam neke stvari radio premalo, neke taman koliko treba, a seobe spadaju u onu treću vrstu. Broj prenešenih ali nikad otpakovanih paketa se sa svakom selidbom uvećavao, a lenj kakav već jesam neke od njih nisam otvarao već dvadesetak godina. A drugo što treba da se zna je da sam kao mladi junoša pisao neku kao poeziju, mislio sam u ta doba dosta dobro o njoj, ali sam prestao sa tim kada sam napunio 24. To se nimalo slučajno poklopilo sa prvih nekoliko meseci

 

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana