"Kada ljudi neku situaciju označe kao realnom, ona postaje realna po svojim posledicama"
"Vidim ono u šta verujem"!...
Verujem u ono što vidim"!...
Gost autor OtacPoZakonu - Simeun, emailom
...Ovih dana je neka vrsta godišnjice smrti velikog srpskog (crnogorskog) pisca Borislava Pekića (1930-1992). Njega nisam lično poznavao, mada je često dolazio u kuću Miše Davida u Višegradskoj, kad i ja,družeći se sa Mišinim bratom Filipom. Tu se konstantno sastajalo društvo koje su sačinjavali još neafirmisani umetnici: Mirko Kovač, Danilo Kiš, Leonid Šejka, Goran Paskaljević, Borislav Pekić...
Mnogo više sam o njemu saznao od Omilja Glišića,advokata i našeg komšije,čija je sestra Ljiljana,
OHOLA GREŠKA
( ili čekajući povoljan vetar...)
To sasvim jasno mogu reći:
Ne volim kad pas laje na mene.
(Srdjan Valjarević)
Nije lako biti pesnik. Mislim - dobar pesnik.
I doživljavati svet pesnički.
I biti srećan - pesnički. I usrećivati nekoga - sobom.
Ipak, lepo je biti pesnik. Naročito kada vam se dogadjaju lepe stvari.
Evo šta se Srdjanu Valjareviću jednom dogodilo:
JUGOISTOČNI VETAR II
Svidela mi se ispred opštine.
A znao